Što je samoispunjavajuće proročanstvo?

Zaista nerijetko u radu s klijentima čujem pitanje: “Je l’ mene netko prokleo?”.  Jako puno ljudi ima potrebu pripisati svoju “nesreću” nekom uroku ili prokletstvu koje je netko drugi “bacio” na njih. Iako sam se u praksi nagledao svakakvih primjera, jedan od uzroka takvih izjava definitivno iskače od većine. To je samoispunjavajuće proročanstvo.

Nakon kraćeg istraživanja literature o samoispunjavajućem proročanstvu, došao sam do definicije tog pojma sociologa Roberta Mertona.

„Samoispunjavajuće proročanstvo je, u početku, lažna definicija situacije koja evocira novo ponašanje, koje čini da se izvorno lažno poimanje “obistini”. Ova prividna valjanost samoispunjavajućeg proročanstva odražava vladavinu pogreške, jer će prorok navesti stvarni tijek događaja kao dokaz da je osoba bila u pravu od samog početka.”

Robert Merton

Kreiranje vlastite realnosti uz  samoispunjavajuće proročanstvo

Danas, kada motivacijski govornici skoro iskaču iz paštete, skoro nema čovjeka koji nije čuo frazu: “Sami kreiramo svoju realnost!”.  Iako tu frazu mahom koriste alternativci, ona ipak ima znanstveno dokazanu pozadinu. Ovaj fenomen je već bio istraživan od strane više različitih psihologa. Na primjer, u jednom su istraživanju istraživali utjecaj informacije o “sretnoj golf loptici”. Istraživači su studente podijelili u dvije skupine. Jednoj skupini studenata su rekli da su dobili “sretnu” golf lopticu, dok su drugoj skupini rekli da su dobili najobičniju golf lopticu. Cilj je bio ubaciti čim više loptica u rupu na udaljenosti od oko 120 cm. Skupina studenata kojoj su rekli da su dobili “sretnu golf lopticu” postizala je bolje rezultate za čak 35 posto. To je klasični primjer samoispunjavajućeg proročanstva. Od samog početka ti su studenti mislili da imaju sreće jer imaju “sretnu lopticu” i samim tim su postizali bolje rezultate.

Što to znači za naš svagdanji  život?

Fenomen samoispunjavajućeg proročanstva potvrđuje još jednu čestu izjavu. “Što misliš, to i privlačiš!”. Svi znamo bar jednu osobu koja rijetko kada sumnja u sebe i više – manje je cijelo vrijeme pozitivna. Kad razmišljate o toj osobi, možete li uočiti da joj nekako uspije sve što si zamisli? – Uzrok tome je vjerojatno pozitivno samoispunjavajuće proročanstvo. Budući da to proročanstvo utječe na naše ponašanje, ukoliko se pozitivno “kalibriramo” na početku neke nove situacije, velika je mogućnost da ćemo pozitivno tu situaciju zaključiti.

Što se događa kada sami sebi ne predviđamo pozitivno samoispunjavajuće proročanstvo?

Iako vam se u ovom trenutku možda i ne čini da si mi ljudi  postavljamo negativna predviđanja za budućnost, skoro svi to radimo i više nego što smo svjesni. Na primjer, u ovu kategoriju možemo staviti svaku situaciju kad smo sami sebi rekli da smo glupi. Sjećate se onih situacija kada ste shvatili da ste nešto krivo napravili. Da, da, to je ono kad se udarimo šakom u čelo i kažemo: “Neeee, kako sam glup/a!”. Ta rečenica, kojom opisujem svoje trenutno mišljenje o samom sebi, može ostati negdje u našem umu kao proročanstvo za budućnost. Što će nam to kasnije donijeti u životu? – Donijet će nam nesigurnost u trenutku kad ćemo trebati donijeti neku “pametnu” odluku. Rezultat će zapravo biti konflikt. Konflikt između svjesne percepcije da “trebamo donijeti pametnu odluku” i skoro već podsvjesne percepcije da smo “glupi”. Zato vam prenosim savjet koji su meni moji učitelji dali: “Nikada nemoj reći za sebe da si glup.” Zaista trebamo paziti što govorimo, da se to ne bi ostvarilo.

Neuspješni partnerski odnosi i samoispunjavajuće proročanstvo

Da mi je netko dao samo jednu kunu svaki put kad sam čuo izjave tipa: “Ja si nikada neću naći takvog partnera/icu!”, sad bih bio jako bogat čovjek. Nažalost, svi ti ljudi koji izgovaraju ovakve stvari nisu ni svjesni što si rade. Upravo zbog ovog fenomena, utvrđuju si uvjerenje kako je skoro nemoguće naći kompatibilnog partnera. I gle čuda! Kada pogledam živote ljudi za koje sam na svoje uši čuo da su izjavili nešto slično, skoro nitko od njih nema stabilniji oblik partnerskog odnosa. Ako i jesu već u nekom partnerskom odnosu, onda nekako taj odnos ne štima. Stalno im nešto nedostaje. Još jednom: „ Što misliš, to i privlačiš“.

 

Usput, koliko ste puta čuli izjavu razočaranih žena: “Svi su muškarci svinje i varaju svoje žene!”. Razmislite malo, koliko od tih žena si je na kraju našlo partnere koji ih nisu varali? -Vjerojatno jako malo.

“Kriza je, nema se!”

“Kriza je, nema se!” je još jedno od uvjerenja koje na kraju postaje stvarnost. Nažalost, s ovim uvjerenjem smo bombardirani svaki dan. Otvorim novine, upalim TV, odem na Facebook… Posvuda samo vijesti o nedostatnim financijskim sredstvima, odnosno financijskoj krizi. Sve te informacije zajedno potvrđuju uvjerenje s kojim većina nas odrasta, “nema se para”. Kako se to na kraju manifestira u svakdanjem životu? – Tako da zaista novaca nema. Ljudi koji “pate” od ovog uvjerenja nerijetko donose iznimno loše financijske odluke, ulažu u projekte koji su osuđeni na propast ili jednostavno troše previše novca na nepotrebne stvari.

Happiness is a choice!

Kako to proročanstvo utječe na sreću?

Kažu da je sreća odabir. Očito je to odabir kojeg jako rijetki odabiru. Iako svi želimo biti sretni, uočio sam da razmišljanje prosječnog čovjeka uopće nije kompatibilno sa srećom.  Jedan primjer životnog proročanstva koje sam čuo u Sloveniji mi se urezao u pamćenje. “Život je ko lotra za kokoši. Kratak i usran.”. U kontekstu svega što ste do sada pročitali o samoispunjavajućem proročanstvu, mislite li da je moguće da tog čovjeka čeka sretan život? – Ako bih se morao kladiti, svoj bi novac stavio na niz loših životnih odluka tog čovjeka. Uopće ne trebamo biti vidoviti da vidimo u kojem će se smjeru nečiji život kretati nakon takvih izjava. Ti ljudi će, nakon nekog vremena, kada već zaborave da su tako nešto rekli, misliti da ih je netko prokleo. Mislit će da ih Bog/karma/sudbina ne voli. Tražit će krivca za svoju “nesreću” negdje van njih samih, ali uopće neće shvatiti činjenicu da su sami “programirali” svoj um i život na… Nešto poput lotre za kokoši.

Kako iskoristiti ovo znanje?

Kao prvi savjet bih izdvojio, osvještavanje. Osvještavanje je poprilično bitno, jer uopće nismo toliko svjesni svojih misli i obrazaca ponašanja koliko volimo misliti. Barem jednom na dan, makar na pet minuta, trebali bismo razmisliti o stvarima koje izgovaramo i koje mislimo. I to kritički razmisliti.

Kao drugi savjet, preporučio bih svjesnu promjenu negativnog razmišljanja u pozitivno. Ovo naravno ne znači da moramo misliti isključivo pozitivne misli. To, naravno, ne bi bilo prirodno. Ali, budući da se preko ovog proročanstva negativni stavovi i razmišljanja “manifestiraju” u realnost, nema razloga zašto ne bismo to iskoristili pa “manifestirali” nešto pozitivno.

Kao treći savjet, izdvojio bih afirmacije i vizualizacije. Za njih ste, vjerujem, već čuli. Afirmacije i vizualizacije, naravno pozitivne, mogu navesti naš um na manifestiranje pozitivnog ishoda neke želje…

 

 

 

 

“Povucite ručnu ” dok nije prekasno

Imate li ponekad feeling da su se stvari promijenile? I da se način života toliko brzo mijenja da polako “gubimo kompas”. Zašto su svi živčani? Kuda mi to točno idemo kao društvo? Koje su društveno prihvaćene činjenice totalna glupost po standardu Sretne Patke? Zašto savjetujemo: “Povucite ručnu!” – pročitajte u nastavku teksta…

” Povucite ručnu ” i pogledajte oko sebe…

Jeste li se kada zapitali što se događa s ljudima? Svi su nekako živčani i netolerantni. Kada je netko u krivu – razglase to na sva zvona, a kada su oni sami pogriješili – apeliraju na “tko radi, taj i griješi”. Ljudi su pod utjecajem kroničnog stresa, i ovo definitivno ne govorim u namjeri da ih opravdam. Zašto? -I sami ste sto puta pod stresom pa se unatoč tome nastavite ponašati civilizirano, tako da imate pravo to očekivati i od drugih. Danas smo počeli glorificirati stres  kao simbol našeg “teškog rada”. Kod nekih je to i istina, no oni najčešće ne pričaju o tome. Ostala ekipa koja glorificira stres zapravo pati od manjka organizacijskih sposobnosti vlastitih misli.

Što se to zapravo događa s ljudima?

Inače volim tvrditi da su stvari najčešće vrlo jednostavne. U ovoj situaciji definitivno to ne mogu tvrditi. Baš zato savjetujem: “Povucite ručnu malo… ”  Zaustavite vlastite misli na tren i promatrajte što se događa s ljudima, koliko su zapravo izgubili na individualnosti u koju se kunu i često ističu. Koliko stalno pričaju o nekom cilju (najčešće to da žele “više para”) i koliko malo rade na tome da to ostvare. Ljudi danas brzo žele stvoriti nešto što je bilo uobičajeno da se stvara cijeli život. Danas to moramo imati odmah (“Jer mi to zaslužujemo…”). Niz različitih uvjerenja je stvorio ovo stanje kolektivne nervoze u populaciji i posebno mi je drago vidjeti da sve više ljudi shvaća što se događa (i žele se spasiti od toga).

Tužno je kada shvatimo koliko je malo potrebno da bi bili zadovoljni, a još tužnije kada shvatimo koliko ljudi nisu spremni na taj korak!

Koliko često savjet : “Povucite ručnu… ” primjenjujem na sebi?

Svakodnevno, barem 5-10 puta na dan. Naši čitatelji znaju da smo brat i ja blogeri seljaci. Navikli smo na energiju prirode, buđenje uz cvrkut ptica i ostale čari života na selu. Svaki put kada bih došao u Zagreb, utjecaj te kolektivne nervoze bi se posebno odrazio na mene. Automatski postajem užurban, mislim na više stvari odjednom i najčešće – postanem manje produktivan. Ne možete se naviknuti na takvu energiju prostora ni da živite 150 godina u takvim uvjetima. Zato povucite ručnu kočnicu vaših misli i ne dajte da ta užurbanost ima utjecaj na vas .

Konkretni primjeri kada ” Povucite ručnu! ” treba ozbiljno shvatiti

  1. primjer : “Kupac je uvijek u pravu! ” – to što imam 200 kuna u novčaniku znači da imam 200 kuna u novčaniku. Drago mi je ako se netko smatra bogatim i želim mu/njoj svu sreću u životu. Ako želim novcem kupovati svoje pravo, onda ću otići odvjetniku pa tužiti redom za sve i svašta, a zaposlenike na blagajnama treba pustiti da rade svoj posao.
  2. primjer : “Prije su postojala prava prijateljstva..” – ma dajte ljudi, pa postoje i danas – samo su ljudi postali oprezniji. Svatko od nas je doživio više puta da se pod krinkom “prijateljstva” netko samo pokušava okoristiti vama/vašom imovinom. Svaki put kada čujem da netko izgovori ovakvu rečenicu, obavezno promatram radi li se o nekome tko koristi prijateljstvo za osobnu korist. Slično ovom slučaju, slijedi primjer 3.

3.primjer: “On/ona ima para… ” – ovo nažalost prečesto čujem. Od koga? Od odraslih muškaraca koji se kunu da “stavljaju kruh na stol” i slično. I tako onda frajeri pola večeri pričaju o tome koliko netko ima “para” umjesto da ih zarađuju. Ako uzmemo samo nekoliko ovakvih obrazaca u obzir, trebamo li se čuditi što su svi danas toliko živčani? -Definitivno ne…

Zašto ” Povucite ručnu ” spašava ?

Stres koji si sami namećemo (ili trpimo negativnu atmosferu zbog drugih) nije nešto što ima trenutne efekte. Zapravo, ima ih, ali većina populacije nije u stanju osjetiti to bez malo obuke. Ti efekti dolaze nakon nekoliko godina akumulacije i tada se najčešće netko odluči porazgovarati samnom o tome. Bilo kako bilo, to što nam taj nemir dolazi postupno iz dana u dan, ne mijenja činjenicu da će posljedice biti značajne. Čak bih to opisao kao neku vrstu domino – efekta. Od početnog nezadovoljstva zbog ružne situacije na poslu, pretjerane upotrebe sirene u prometu i sličnih pojava, vrlo brzo može proizaći kompletno nezadovoljstvo životom – iako te osobe ne mogu to tako definirati (jer je problem u drugima…). Povucite ručnu i procesuirajte informacije, popijte kavu gledajući u daljinu, a ne u smartphone.

Ranije spomenuto “glorificiranje stresa”…

Kada smo pod stresom, jedino što želimo je riješiti problem. Uzrok problema ostaje nepromijenjen i samo rezultira novim problemom kasnije. To je najteže za prihvatiti – ne  borimo protiv problema tamo gdje problem  boli već ondje gdje nastaje! Kada netko počne veličati svoj stres i svoju muku, najčešće ih prate različita uvjerenja zbog kojih ih Svemir/život/Bog opali po prstima.  Općenito govoreći,  društvo odobrava ljude koji su pod stresom, što je pogrešno. Razmislimo malo o ovome: ako netko nosi hrpu papira, stiže u minutu na svoje rokove i uspuhano govori kako ima jako puno posla – što ćemo pomisliti? “Ma vidi ga, svaka mu čast, nije kao one lijenčine iz Sabora!”.  Kada vidimo nekoga tko ne priča puno o poslu, nema samo “17,5 minuta za kavu ” i onda mora dalje, što će većina pomisliti? “Lako tako….” . Zamislite kako bi bilo kada bismo više naglašavali primjere ljudi koji su u balansu, strpljivi, marljivi i što je najbitnije – šute! Svi bismo više nastojali biti takvi a time bi stvarali i davali nešto pozitivno za našu zajednicu.

Ako bih morao predviđati budućnost…

 

Svakako bih svima sugerirao da pronađete ljude koji rade na tome da im je život u balansu. Treba nam sva pomoć koju možemo dobiti jer ne smijemo zaboraviti utjecaj okoline na nas. Mi smo možda  u balansu, no drugi oko nas itekako nisu! Budućnost će biti vrlo dobra za sve koji shvaćaju da nešto sada nije normalno  i to je ono što me veseli. Očekujem da će i veliki dio populacije jednostavno izgubiti živce pod pritiskom tog stresa i živčanoće. Nije skupo naučiti kako povući mentalnu ručnu kočnicu, zar ne? -Pogotovo kada vidite kakve su posljedice nastale kod onih koji to nisu htjeli.

 

Page 1 of 37

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén