Author: Filip (Page 1 of 22)

partnerski-odnosi-konfuzija

Partnerski odnos i konfuzija uloga

Koja je uloga muškarca u vezi? A koja je uloga žene? Prema mojem iskustvu je  granica između te dvije uloge postala vrlo nejasna. Logično, svijet se ubrzano mijenja a naša svijest o promjenama ne prati tu dinamiku. Danas se ne zadovoljavamo s klasičnim podjelama uloga u odnosu, nego svaki  partnerski odnos nastojimo personalizirati našim potrebama. Što to sve znači za nas i naš odnos, pročitajte u tekstu!

Stara škola o odnosima…

Muškarci su glava kuće. Oni donose sve bitne odluke. Da, to je stvar prošlosti. Zbog užurbanosti života danas svatko mora donositi odluke i nikad nije bilo bitnije da se par razumije i zna kako onaj drugi razmišlja. No, komunikacija je često toliko slaba da se nemamo priliku dobro upoznati. U praksi se pokazalo da je taj pojam “nedostatak komunikacije” toliko “isfuran” da se izgubilo što bi on točno trebao značiti. Tada nastaju problemi s očekivanjima.

Stereotipna očekivanja vs. moderno doba i prava spolova

Koliko se god svijest ubrzano mijenja, još uvijek se očekuje od muškaraca da budu muškarci. Čvrsti, konstantni, nepredvidivi samo kada treba iznenaditi dragu s putovanjem ili možda nekom ružom. Čokolada je vrijednija od zlata, pogotovo kad dečko/muž prepoznaje simptome PMS-a. To bi čak mogli okarakterizirati kao neko stereotipno očekivanje. Ukoliko bi žena “trebala” biti doma i baviti se djecom te kuhanjem, taj muškarac narušava njena prava. Definitivno, jer uz taj ogroman potencijal koje imaju žene, stvarno je kontraproduktivno očekivati da žene imaju isključivu ulogu domaćice.

Stvari su ipak otišle u krivom pravcu

To je bio onaj trenutak kada se počela forsirati emotivnost kod muškaraca. Stvarno je teško govoriti o ovoj temi i svjestan sam koliko moram biti oprezan, jer o ovoj temi svi imaju čvrste stavove. No ipak, od muškaraca se počelo raditi ono što oni nisu. I pogodite što, to je utjecalo na muškarce. Veliki dio nas je postao cendrav. Shvatili smo da su emocije bitan dio nas. I stvarno jesu! Ne treba očekivati od bilo koje osobe da uvijek potiskuje svoje emocije, nevezano uz spol. Kao uvijek, pitanje je balansa koji se definitivno nije pronašao. I tada je začet put u konfuziji koja je uz pomoć nedostatka komunikacije, uzrokovala ovo što postoji danas. Stvarno je teško ostvariti funkcionalnu vezu.

Nema toga što se podrazumijeva u današnjim vezama!

Hoće li muškarac čekati ženu da se vrati s posla kako bi ona skuhala ručak? Stvarno je stvar naših osobnih mišljenja. Sve se treba dogovoriti. Ako postoje očekivanja, bila ona starog kova ili moderna, ona moraju biti definirana. Mi danas zapravo idemo linijom manjeg otpora. Uzimamo nasumično karakteristike odnosa koje nam odgovaraju. I naravno, tada nastaju očekivanja (koja najčešće ne definiramo kako treba i  još k tome nema suglasnosti oba partnera za ta očekivanja) koja uzrokuju svađe.

Ne možemo uzimati razne standarde ponašanja u vezama nasumično i očekivati da će to druga osoba samo tako prihvatiti. Ovdje se ne radi o činjenici da partner ne želi prihvatiti to, nego je pitanje može li partnerica/partner stvoriti mentalnu sliku takvog odnosa!

Kakvo god naše mišljenje bilo, statistika govori svoje…

Kada sam počeo pisati ovaj tekst, razmišljao sam da li mi to treba u životu. Jer znam da na ovakve teme u pravilu ljudi ne reagiraju dobro. Budući da sam proveo puno sati razgovarajući s ljudima o ovakvim temama, ne mogu ne primijetiti da je to stvarno problem. Problem oba spola, bez upiranja prstom tko je prvi počeo i takvih gluposti. Cilj nam je biti zadovoljni (ja se nadam) i zato se trebamo koncentrirati na rješenje. Zašto da si dozvolimo godine i godine neispunjenih očekivanja kada stvari možemo riješiti prije i bezbolnije?

Lakše nam je ipak ovako…

Da, kada je generalno problem u komunikaciji – lakše je postupati ovako. Rješavati problem tek kada “kap prelije čašu”. Ako prepuštamo vezu takvom slijedu događaja, najčešće će se stvari promijeniti tek kada oba partnera shvate da postoje samo dvije opcije: razvod ili totalna promjena partnerskog odnosa. U praksi se pokazalo da će se pokušati u korijenu promijeniti  oba partnera, što se opet neće detaljno definirati već će se stvar ubrzano “zapečatiti” dobrim seksom. Sve je dobro kad se dobro sv…. Valjda je to taj slučaj! 😛

Ne postoji idealna vrsta odnosa, samo onaj individualan način svojstven svakom paru

Uloga koja nam najviše odgovara u odnosu, treba biti definirana. Ako nama odgovara i našem partneru, smanjit ćemo si mogućnosti za nepotrebnim svađama. Kako god mi “definirali” naše odnose, bitno je zapamtiti jednu stvar. Puno nam je lakše “ukalupiti” odnos kako bi znali kako će naš partner na što reagirati, nego uistinu upoznati partnera i sebe sa zahtjevima i potrebama. Da, za to treba uložiti određen trud. Jedino što si ni u kojem trenutku zajedničkog života  ne smijemo dozvoliti je da očekujemo od partnera ono što ni sami ne možemo ispuniti.

Onog trena kada od partnera očekujemo angažman u vezi koji sami nismo spremni uložiti, izlažemo vezu velikim rizicima!

Završni savjet….

Ovaj savjet sam dao u jednom nedavnom razgovoru. Savjet je bio upućen ženskoj osobi pa ću ga u originalu natipkati. To nikako ne znači da krivim žene za probleme u partnerskim odnosima. Svatko tko pročita savjet neka slobodno “zamjeni spolove i uloge” i neka ga prilagodi svojim potrebama, ako to zaista želi.

“Ponašaj se prema svom mužu samo onako kako želiš da se tvoja snaha ponaša prema tvom sinu! “

 Pročitajte tekst “Ne znam što hoću, ali znam što neću”, koji se nadovezuje na ovu temu, klikom na ovaj link!

problem-projektor

Problem možda ipak nije u meni…

Problem nastane vrlo lako. Nekada je to samo stvar percepcije, a ponekad je stvarno objektivna okolnost koja stvara neugodu i stresne reakcije. Tada oko nas postoji niz “životnih stručnjaka” koji jednostavno kažu – “problem je u tebi!”. Kada su te osobe u pravu, a kada su totalno van svakog razuma? Može li se “kontrirati” takvim izjavama i koja je uopće pozadina takvih izjava – pročitajte u nastavku…

Problem je u tebi…

Stvarno je često problem u meni. Ja sam taj koji se na nešto žalim, pred drugima ili sam pred sobom. Tada stvarno moram  “stati na loptu” i razmisliti o svemu što se događa. Svaka osoba koja želi upoznati pozadinu iza svojih reakcija treba postupiti tako. U većini slučajeva sam pronašao neku svoju manu ili krivi obrazac u cijelom tom procesu. Znate i sami kako kažu – za svađu treba dvoje. Radilo se tu o nekoj svađi sa samim sobom ili o svađi  s nekom osobom iz života, isto je.

 

Zašto mi to govore? 

Stvari su vrlo jednostavne. Najčešće će vam ovakvo što reći oni kojima je problematika “problem je u tebi” dosta poznata. Radi se o čistoj projekciji svojeg konflikta (ili više njih) na tebe. Iako na takve izjave najčešće reagiramo burno, one nisu loše. Kada ostanemo sami sa sobom stvarno možemo uočiti da postoji prostor za poboljšanje kod nas samih. Ono što nas boli u takvim izjava je to što prepoznamo koliko kompleksa istresaju na nas dok nam to govore!

U šali ih zovem “projektori”….

Da se razumijemo, ne želim bacati neke službene psihološke termine jer nisam psiholog. Kategorije osoba kao drama ljama ili projektor postoje kako bi svakome na jednostavan način prikazali što koja osoba predstavlja sa svojim ponašanjem. Projektor je svaka osoba koja apsolutno nije u stanju dati konstruktivan savjet bez da upliće svoje unutrašnje procese (zamjeranja prema sebi). Pa se onda sve čudiš kad ti dođe projektor i dosta emocionalno iznese svoje stajalište o tome da si sama kriv/a. Najvjerojatnije neće moći argumentirano objasniti zašto je to tako, samo konstatirati da je to tako.

Iz kritike stvarno možemo izvući neke zaključke..

I to što kaže projektor nije bez veze. Ima sigurno istine u tome. Čak ako se radi o 20% istine – to je onaj prostor za napredak koji očito možemo iskoristiti. Ton i namjera koja je pri toj izjavi iznesena nije nužno pozitivna. Na meni je kao pojedincu da iskoristim najbolje iz svake situacije. Ako se slažem s izjavom osobe da je problem u meni – pitat ću ju obavezno pitanje- “Zašto?”. Ne zato što želim diskreditirati nečije mišljenje, već zato što me iskreno zanima tuđa perspektiva. Pa ako od 20 komentara tog tipa dobijem jedan konstruktivan razlog bit ću zadovoljan. 🙂

Problem je u tebi – argument kad nema drugog argumenta

Volimo pričati,  ali  volimo i objasniti. Karakteristika nesvjesnog uma je da voli sve “staviti u neku ladicu”. To znači da volimo imati zaokruženu cjelinu uzrok- posljedica. Kada osoba ne može ili ne želi dati drugi argument jednostavno “ispali” ovakav argument. Pitajte ih “Zašto?” i promatrajte kako se koprcaju u pokušaju da objasne. Koje god objašnjenje da vam daju, najvjerojatnije se radi o ranije natipkanom zamjeranju prema samome sebi. To i dalje ne mijenja činjenicu da mi je i samom potrebno da mi se nekad kaže: ” Problem je u tebi!”. Samo je pitanje tko to kaže i zašto to kaže.

Lako je reći, no pitanje je kredibiliteta…

Ako se usudim reći nekome “problem je u tebi” moram biti poprilično siguran da je to taj problem. A ni tada ne mogu biti siguran da je to jedan i isključivi uzrok problema. Da, s mentalnim tehnikama možemo i mijenjamo sebe. No socijalna smo bića i ne možemo isključivo sebe kriviti za sve situacije. Ako nisam bio u situaciji kao osoba s problemom barem 10-20 puta, ne znam koliko je mudro reći osobi takvo što. To je pitanje osobnog kredibiliteta.

 

Poštujmo svoj i tuđi proces razvijanja…

Dragi moji, koliko sam samo grešaka napravio do sad. Koliko ću ih tek napraviti? Hahaha. Vjerojatno puno. Svatko od nas ima neki tempo razvoja sebe kao osobe i taj proces ne staje nikada. Ljudi pod stare dane često znaju reći kako tek sada shvaćaju zašto se nešto dogodilo, te oko čega se isplatilo potruditi i oko čega nije. Dok god prihvaćamo da je učenje proces kod nas samih prihvatit ćemo da je i kod drugih isto. Sebe i druge ponekad trebamo izbaciti iz zone komfora, definitivno. To je isto proces koji treba ići postupno. Ako sebe ili druge “gurnete previše stepenica naprijed” bit će vam, odnosno njima, previše. Poštujte tempo i ne grizite se toliko.

I za kraj….

Dugujem sam sebi da provjerim kako drugi gledaju na moj problem. Dvije glave su pametnije od jedne (iako ponekad ima iznimaka 😛 ). Koliko prostora ostavljam za informacije drugih o meni, toliko prostora ostavljam sebi za to da su u krivu. Projektori su nužan dio društva jer nas bacaju van “comfort zone”, no mi trebamo pravilno interpretirati njihove informacije. Iskrenost prema samima sebi je težak korak no može ostati unutar nas. Tako će “problem je u tebi” postati alat u osobnom rastu i razvoju, a ne uspomena na neugodan razgovor s osobom koja nema razumijevanja za nas.

 

Page 1 of 22

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén