Category: Ekološki vrt i hrana (Page 1 of 2)

Vrt za naslovnicu ili zdravi vrt – vi birate!

Vrt ne mora uvijek biti uredan i “po špagi”. Budući da sam bloger – seljak i trener mentalnih tehnika uočio sam neke od uzroka pretjerane potrebe za vizualnim uređenjem vrta. Naravno, ovo se odnosi na vrt u kojem uzgajamo hranu, ali i na ukrasne vrtove. Ljudi, priroda je tu da nas smiruje svojim “prividnim kaosom” u rasporedu!

Priča o susjedu…

Nisam iznimka od većine populacije – imam blesavog susjeda. Prekrasna osoba. Živi na selu i čudi se traktorima ujutro kada prolaze cestom, ne može spavati od njih. Pri nekim žešćim vrućinama, kada se svi povuku u kuće i nastoje “ubiti oko” jer ih je sunce iscrpilo, on uzima svoju traktor-kosilicu i kosi travnjak. Krajnji mu je trenutak za to jer je trava narasla za 1-2 milimetra. Da, dobro sam napisao. Još i shvaćam da ga je briga za nas druge koji bi spavali, ali kako mu nije žao njega samog kada se ubija na tom suncu? Strašno….

Vrt vrijedan naslovnice u časopisu

Vrt nam treba za hranu, ne za taštinu. Tako da opsesivni pokušaj uklanjanja svake travke koja ometa monotoniju kulture u nekoj gredici je bespotreban. Svima nam je lijepo vidjeti uredan vrt, ali postoji velika razlika između urednosti u estetskom smislu i funkcionalnom smislu. Funkcionalna urednost je ono što je bitno. Plodored, izgled gredice i gustoća sadnje određene kulture i prateće biljke oko kulture. Stvarno mi je žao ljudi koji svoju energiju troše na ono što nema svoju funkciju. Ako se radi o ukrasnom vrtu onda estetika dolazi do izražaja. Ali uvijek postoji ali!

Zen vrtovi i priča iza njih…

O kojoj god vrsti vrta se radilo, radi se o prirodi. Priroda nas treba opustiti, tj. mi joj trebamo dozvoliti da nas opusti. Zato su mi genijalni japanci i njihova tradicija. Oni ne pokušavaju napraviti simetričnost u vrtu, niti na bilo koji način kroz vrt prikazivati svoje sposobnosti – uređenja, smisla za estetiku i slično. Njima je bitno da naglase prirodu i ono što je najljepše u prirodi. Naravno, nisam nikakav stručnjak za zen vrtove ali me fascinira taj stav i pristup prirodi. Kada bismo barem i mi tako razmišljali, ne bi nužno ostavljali neke ogromne svote novca da bi ljepotu prirode vidjeli u udaljenim krajevima.

Potreba za uređenjem vrta…

Nikako nisam zagovornik toga da zapustite vrt i nadate se da ćete ubrati nešto plodova. Bilo kako bilo, opsesivna košnja (kao kod mog susjeda) ili sadnja vrta ” po špagi” je produkt nekih naših unutrašnjih procesa. Ako netko ne može uvesti red u svojoj glavi, ne znači da će “red” u vrtu pomoći.  Tako i moj susjed pokušava košnjom trave ostvariti bar nekakav red u životu, naravno, ne ide mu baš.

Pustite prirodi da bude priroda

Gustoća sađenja neke kulture uvelike utječe na mogućnost pojave bolesti. No ipak, to je vrt i ne bi imalo smisla da sadimo jednu papriku, jedan luk, jedan paradajz i tako iznova.. I moj vrt je u gredicama kao i većina drugih. Ono što je bitno u takvim slučajevima jest da dozvolimo prirodi da bude priroda! Priroda funkcionira na principu uzajamne suradnje. Jedna biljka/životinja ima korist od druge, druga od treće itd… Upravo s pokušajima izolacije određene kulture spriječavate prirodi da bude priroda. Da, možda je tako vizualno privlačniji vrt. Možda zbog toga biljke i obole pa nećeš imati izbora i morati koristiti špriceve samo da vrt opstane. Moramo donesti odluku dali nam je bitna funkcija ili estetika. Ili jesti kemikalijama tretiranu hranu.

Priroda je pametnija nego što mislimo

Nedavno smo gledali dokumentarac o ekološkoj proizvodnji hrane na Kubi. Kakvi frajeri! Male gredice,svaka omeđena lukom.. Tu i tamo ubace koji neven. Dok će prosječna osoba u našim krajevima mahnito motikom sastrugati “dušu” sa zemlje u vrtu kako bi bila samo jedna vrsta biljke, oni rade suprotno. Kranjčec, neven, buhač, suncokret su samo neke od biljaka koje mi koristimo u našim vrtovima. I pogodite što? Većina tih biljaka se nalazi na nekom nasumičnim mjestima u vrtu. Bitno je da svojim djelovanjem sprječava dolazak nametnika. Tako je to u prirodi, pa tako radimo i mi.

I zato…

I zato ne robujte tome da u jednoj gredici mora biti samo npr. luk. Pomiješajte malo stvari budući da je isto tako i u prirodi. Radilo se o ukrasnom vrtu ili onom za uzgoj hrane, naš um se u njemu može odmarati. Samo je stvar u tome za što ga istreniramo. Ako se naučimo da pri dolasku u vrt (prirodu!) tražimo mane koje treba ukloniti kako bi bilo “savršeno” onda smo i sami predaleko od savršenstva, a dovoljno daleko od normale. Opustite se, dozvolite prirodi da bude priroda i dozvolite sebi da vas priroda obnovi!

ne-ulazi-u-vrt-ljut

Ne ulazite u svoj vrt kad ste ljuti!

Kada ste često u prirodi možete primijetiti svakakve pojave. Preferirate li odlazak u šumu za relaksaciju, na jezero ili najviše volite otići u svoj vrt, promatrajte kako fascinantno priroda djeluje. Danas smo previše uvjereni u svoje “znanje” o biljnom svijetu koje je, uglavnom, isključivo ograničeno i usmjereno na maksimalno eksploatiranje zemlje i biljaka. U ovom tekstu ću naglasak staviti na vrt, budući da iz njega dobivamo hranu koju jedemo, te na povezanost biljaka i ljudi koja malo nadilazi naše trenutnu percepciju.

Vrt i knjiga o biljkama koja mi je promijenila percepciju zelenog svijeta

 

 Moji roditelji jako vole biljke. Imamo više vrtova, voćnjak i šumu. Kada nešto volite i provodite dosta vremena zaokupljeni time, počnete primjećivati neke stvari. Literature o vrtovima ima puno, raznih savjeta o tome kako povećati rodnost i slične teme. No, rijetko koga zanima kako biljke funkcioniraju. Kako se otac počeo interesirati i za ljekovito bilje, polako smo nailazili i na zanimljiviju literaturu. Da ne bi cijeli tekst posvetio davanju osvrta na tu knjigu, savjetujem vam da ju pročitate i donesete zaključak sami. Knjiga se zove “Što biljke znaju”, autora dr.sc. Daniela Chamovitza. Toplo ju preporučam svim entuzijastima i zaljubljenicima u zeleni svijet. Vrlo je korisna i literatura Rudolfa Steinera. To je čovjek čija je percepcija nadilazila shvaćanja prosječnog čovjeka.

Kako je naša priča o povratku prirodi počela…

 

U početku, naša razmišljanja su bila usmjerena na izbacivanje raznih pesticida iz voćnjaka. Tatina filozofija je bila, “koliko rodi – rodi”. Danas smo otišli korak dalje pa ulažemo veliki napor kako bi prikupili stare sorte voćaka koje su ostale u sjećanjima najstarijih ljudi i koje se mogu pronaći tek kod poneke kuće na Bilogori i u okolici. Uistinu je šteta da to nasljeđe odbacimo, jer povratka najvjerojatnije nema. Voćnjak sadimo cijepljen na “divljaku”, pa kako moj stari kaže: “Ako uberemo tonu jabuka, druga tona će ostati na voćkama!” To nije nikakav problem jer, nikada nije dobro uzeti prirodi sve što nam je ponudila. Isto to vrijedi i za bilje od kojega tata radi čajeve. Nešto se ubere, a nešto ostaje za prirodu i za pčelice. Poštivati prirodu je jednostavnije nego što mislimo, samo ne treba stalno misliti samo na sebe.

A onda smo u vrtu primijetili nešto uistinu čudno….

Svaki vrt, pa tako i naš, ima prolaze između redova. Onako, tri reda paprike, pa prolaz, pa nekoliko redova rajčice, pa onda tko zna što (ovisi o plodoredu). Ono što je interesantno je da, pored svega što pročitaš, ostaneš ugodno iznenađen kada dobiješ potvrdu iz prve ruke. I tada mi je postalo jasno ono što sam vidio na natpisu uz jednu šumu: “Priroda je fakultet za nepismene!”. Red paprike pored kojega smo najviše hodali bio je najveći, onaj u sredini je bio manji, a onaj koji je bio najdalje od prolaza – najmanji. Prvi put kada smo to primijetili, pokušali smo naći neka “racionalna” objašnjenja. No tražiti objašnjenje u dostupnim znanjima koja su usmjerena samo na eksploataciju zemlje i plodova bilo je uzaludno. Kroz nekoliko godina iskustva i opetovanih istih rezultata, nije bilo druge nego zaključiti da se ipak radi o utjecaju nas (ljudi) na biljke.

“Priroda je fakultet i za nepismene!”

“Od danas u vrt ne ulazimo ljuti!”

To je jedino što smo mogli zaključiti. Te biljke nas osjećaju. Kasnije, proučavajući literaturu na temu vode i utjecaja naših misli na vodu, ispostavilo se da ta spoznaja i nije tako revolucionarna. Biljke nemaju noge da pobjegnu kada im okolina ne odgovara. One su statične i moraju se prilagoditi kako god znaju. Danas više – manje svi znamo da postoji koncept energije naših tijela, te da postoje neki zanimljivi rezultati utjecaja energije čovjeka na čovjeka ( bioenergetski tretmani i slično…). Kao što priroda djeluje umirujuće na nas tako i mi utječemo na biljke oko nas. Zato danas posebno pazimo na naše raspoloženje kada sadimo vrt, kao i svaki put kada smo u njemu. Iz tog razloga i imamo znak ispred ulaza u vrt: “Ako si ljut, ne ulazi!”

Jeste li skeptični po pitanju energije vrta i ljudi?

Naša dugogodišnja zapažanja su nas se toliko dojmila da nas baš briga što ljudi misle. Otac pri ulasku u voćnjak obavezno pomiluje rukom sadnicu koja će tek kroz 6-7 godina uroditi. Moja namjera nije ovim tekstom, u kojemu je opisano naše osobno iskustvo, tvrditi da je to apsolutna istina. Isprobajte i sami se uvjerite kako biljke rastu kada su vaše namjere prema njima dobre i pune ljubavi, a kako rastu kada vas je baš briga za njih i važno vam je samo da urode. Danas postoje razne grupe ljudi koje shvaćaju koncepte prirode. Istražite, googlajte i nećete ostati razočarani. Svatko od nas zna barem za jednu osobu kojoj “raste sve što pikne u zemlju”, kao i primjer osoba kojima baš ništa ne uspijeva. To nisu neki pokušaji “izmišljanja” nečeg novog, nego povratak onome kako je prije bilo!

Prije smo bili puno povezaniji s prirodom

Hvala bogu na zdravlju mojeg djeda i bake, pa imam priliku slušati kako su se prije stvari radile.Old school, kako bi rekli, kada nije bilo traktora ni umjetnog gnojiva, kada su se kulture sadile da bi nakon njih došle neke druge biljke koja će oporaviti iscrpljenu zemlju. Budući da sam veliki entuzijast za lokalu povijest svoga kraja, naišao sam i na zanimljive običaje koji su bili usmjereni na prirodu. Puno tih znanja je danas, nažalost, nestalo budući da je znanje akademski neškolovanog čovjeka postalo manje vrijedno od čovjeka s diplomom. U doba Habsburške monarhije bilo je normalno u selu imati “vrača”. To su bile osobe koje su svojim znanjem i sposobnostima uspijevale pomagati ljudima koristeći ljekovito bilje. Razmislite samo, svaki pokušaj i pogreška su mogle rezultirati smrću nekoga. Znači, stvarno su morali, na neki način, znati da će utjecaj neke biljke biti povoljan na ljude. Ljudi su jednostavno bili povezaniji s prirodom.

I za kraj….

Zapitajmo se iskreno jednu stvar: “Kada bi naše biljke imale noge, bi li išle prema nama ili bi bježale od nas?” Vaš vrt možda nema, i ne može imati, percepciju okoline kakvu mi imamo, no to nikako ne znači da ne percipira okolinu. Kao što životinje predviđaju potrese i bježe u sigurnost, biljke su “umrežene” i upozoravaju se međusobno na opasnost. Radilo se tu o nekoj bolesti, dolasku nekog nametnika ili samo ljute gazdarice / gazde. Iz tog  razloga, tretirajte tu hranu koju ćete pojesti s  poštovanjem, jer priroda vraća točno ono što je i dobila.

 

Page 1 of 2

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén