Kao što piše u opisu bloga, naša fascinacija patkama proizlazi iz promatranja njihova ponašanja. Patke su opuštene, one uživaju sadašnjost. Ne opterećuje ih prošlost, ne razmišljaju o budućnosti. Sadašnjost, ovdje i sada. Mi si ne možemo dozvoliti takvo ponašanje, bilo bi uistinu glupo ne uzimati prošlost u obzir, kao i ne razmišljati o budućnosti. No, budući da se volimo hvaliti činjenicom da živimo u “civilizaciji”, radi vlastitog zdravlja bismo trebali pronaći ravnotežu i vrijeme kada nam treba sadašnjost, kada prošlost i budućnost.

Patke, patke, patke…

Budući da mnogi od nas žive u gradovima, nažalost moraju “upijati” energiju betona. No sva sreća, tu je team Sretna Patka, blogeri seljaci, da vas sa svojim pričama izvuku iz tog betona. Naravno, na naše gospodarstvo su čitatelji Sretne Patke uvijek dobrodošli! Što mislite kako nas patke doživljavaju? Jesu li one ljubomorne na sav naš stres, zamaranja o tračevima i politikama koje nadilaze naš osobni utjecaj? Definitivno ne!

“Sretna Patka se ne brine zbog politike, ratova, poreza i mišljenja ljudi koji ne shvaćaju ništa apstraktnije od gemišta. Pogotovo radi ovog zadnjeg.”

Sretna Patka

Lekcija: sadašnjost , profesorica: Patka!

Patke se na našem imanju slobodno kreću. U zadnje vrijeme mi je posebno  drago vidjeti divlje patke koje su došle nakon što su im gospoda dabrovi osigurali prostor za život. Priroda je super. Patke po cijele dane traže hranu. Rijetko kada njihovo kretanje bude ubrzano. Lagano se gegaju i pronalaze hranu, a kada su ju pojele – samo nastave dalje. To što su na jednom mjestu pronašle hranu ih ne zadržava ondje, one nastavljaju dalje! Baš prije nego što sam sjeo za laptop i krenuo pisati ovaj tekst, promatrao sam male patkice (dva tjedna stare) kako se kupaju u malom bazenčiću. One nisu ciljano išle prema vodi radi kupanja, one su vidjele vodu na svom putu i iskoristile trenutak. Sadašnjost u svom pravom obliku.

Ljudi žive u čudnoj kombinaciji prošlosti i budućnosti, bez sadašnjosti.

Koliko bi nam život bio lakši kada bismo si pola sata na dan dozvolili da budemo patke. Onako, budimo control- freakovi 23 i pol sata u danu, ali ovih preostalih pola sata budimo spontani i bez nekih teških misli. Nažalost, previše si dozvoljavamo da nam prošli događaji upravljaju životima. Isti oni događaji za koje smo mislili da ćemo ih zaboraviti čim završe ostaju pohranjeni u našem ponašanju. I ono što je specifično je to da  imamo naviku to smatrati “oprezom” kako se ne bi “ponovilo”. I tako, opterećeni prošlošću, gledamo prema budućnosti i što vidimo? Objektivno gledajući – vidimo jako malo, a subjektivno gledajući – vidimo puno toga!

Iz prošlosti izvucimo lekciju, a ne emociju!

Ako je patka doživjela neki stres na određenom prostoru, ona se tamo ne želi vratiti – barem neko vrijeme. No razmišlja li patka o tome? Definitivno ne. Ona iskoristi ono što joj je dano u tom trenutku. Bilo gdje i bilo kada. Kod nas ljudi je malo drugačije, mi nekako više volimo staviti fokus na to što ne možemo jednostavno zato što ne možemo. Nije bitno da li to uopće želimo, ali ako nešto ne možemo – odmah nam je zanimljivije. Pa tako iz bilo koje situacije iz prošlosti koja nam je trebala biti lekcija za sadašnjost i budućnost, mi samo naglasimo emociju. Kao malo dijete kada nešto ne dobije, prekrižimo ruke preko prsa i usnama naglasimo svoju ljutnju. Ovisi li naša budućnost o tome kako smo se prije osjećali ili ovisi o tome što radimo sada? 

“Ono što nije započeto danas nikad se neće završiti sutra.”

-J.W. Goethe

Kako biti više kao patka i prihvatiti sadašnjost?

Jednostavno. Kupite si veliki kostim patke i ponašajte se blesavo barem pola sata na dan. Do trenutka kada neki zabrinuti građanin ne pozove hitnu pa završite negdje gdje ljudi imaju razumijevanja za vaše stanje. 😀 Šalim se naravno. Osloboditi se emocija iz prošlosti (onih koje vas sputavaju u sadašnjosti i budućnosti) je proces. Ne događa se preko noći pa je poželjno koristiti određene tehnike. Tako će proces biti brži! Tehnika praštanja se pokazuje kao vrlo koristan alat u takvim situacijama. Da, tehnika. Ovdje se ne radi samo o našoj svjesnoj želji da oprostimo, već i podsvjesnoj! U narodu to bude poznatije kao: “Onako, iz dubine duše sam iskreno oprostila/ oprostio!”

Kada se bojimo budućnosti, najlakše je okrenuti se prošlosti…

Budućnost je sama po sebi neizvjesna, to svi znamo. To što imamo jednu nepoznanicu (budućnost) nas uistinu nikako ne sprječava da barem povremeno uživamo u sadašnjosti. Kao što sam rekao, to ne dolazi preko noći i potrebno je puno raditi na prihvaćanju i analizi prošlosti. Nit vodilja koja nas treba pratiti kada želimo urediti naš život jest – prihvaćanje odgovornosti za svoje postupke. U praksi, to nikako ne znači da ste možda kao dijete bili zakinuti za nešto te da ste se u tom trenutku osjećali loše. No iz perspektive sadašnjosti, od tog osjećaja nemate ništa konstruktivno za ponuditi vašoj budućnosti. Iz tog razloga, mudro je iskoristiti sve raspoložive mehanizme da shvatimo što pripada kategoriji prošlost, a što kategoriji izgovori.

“Ponekad nećete znati vrijednost trenutka dok on ne postane uspomena.”

-Theodor Seuss Geisel