Podijeli sa svojim prijateljima!

Ovaj tekst je logični nastavak na prethodni tekst o zabludama u potrazi za srećom. Iako uzroka pogrešnih obrazaca o sreći i zadovoljstvu postoji mnogo, onaj koji se pokazao kao daleko najgori je: “Meni nitko ništa nije dao u životu!”. Na osobnoj razini me takva izjava užasava, ali na ovoj profesionalnoj – uistinu intrigira. Izjava je toliko apsurdna, stoga u ovom tekstu nastojim ukazati na neke od tih apsurda.

Pozadina takvih izjava….

Stvarno često imam priliku čuti izgovore. K vragu, pa i sam ih sto puta izmišljam. Nekad naši izgovori budu tako kreativni i maštoviti, da samo na temelju toga trebamo dobiti diplomu iz “farbanja”, “muljanja” ili koji već termin za to koristimo. No, kada mi netko kaže “Meni nitko ništa nije dao u životu!” upali mi se alarm. O čemu ti ljudi pričaju? Što zapravo takve izjave govore o njima? Takve osobe prije svega smatraju da nemaju razloga biti zadovoljni ukoliko nešto ne dobiju. Znači, da bi bili zadovoljni – nešto moramo dobiti. Uočavate li tu poprilično veliku dozu lijenosti? Naravno, lista “osobnih kvaliteta” je puno veća. Takve osobe su učestalo ljubomorne na tuđi uspjeh, nefleksibilne po pitanju vlastitog uspjeha i imaju poprilično nedefinirane standarde za zadovoljstvo.

“Meni nitko ništa nije dao u životu!” – infantilizam koji niste dužni slušati

Vjerujem da su mnogi od vas čuli od nekoga upravo takvu izjavu. Osobe koje to izgovaraju  to rade da vas uvjere u istinitost izjave. Koliko sam samo puta nasjeo na takvu izjavu. Neverbalna komunikacija te osobe, ton glasa i sami sadržaj izgovorenog upućuje na najtužniju priču na planetu Zemlji. Tek kada sam se uvjerio da mnoštvo tih ljudi nije govorilo istinu, zapitao sam se: “Kako to da ljudi koji su dobili doista puno u životu, ali su to prokockali, danas to isto doživljavaju kao ništa?”. I zašto takve izjave  imaju najčešće nakon razgovora o nečijem tuđem uspjehu? Ukoliko poznajemo “drugu stranu medalje”, njihove priče o životu sada tek dobivaju smisao.

Ovim tekstom nikako ne nastojim umanjiti činjenicu da su se mnogi od nas morali uistinu jako truditi u životu. Činjenica je da u nekim segmentima života nemamo istu poziciju kao drugi. No i dalje trebamo biti zahvalni i na najmanjem savjetu/pomoći/ namjeri koja nam je pomogla da dođemo do cilja.

Apsurdi izjave “Meni nitko ništa nije dao u životu”…

1) Što to točno niste dobili?

Što je to “ništa” što čini njihove živote takvima kakvi jesu? Što nam to ljudi oko nas trebaju dati kako bi se mi osjećali dobro? Uvjerenja sam da je danas ključno imati razvijenu intuiciju i imati interese. Znam da možda zvuči i nelogično, jer svi imamo nekakve interese. No, interes za posjedovanjem skupog automobila i interesi za nekim znanjem koje nam omogućuje dobro poslovanje nikako nije isto. Samo jedan od ta dva interesa uistinu omogućuje kupnju skupog automobila. Tako da svaki put kada s nekim pričate o tuđem uspjehu i nakon toga uslijedi priča o tužnom životu vašeg sugovornika, prihvatite te informacije s velikom dozom rezerve- najčešće se radi o nekoj vrsti izgovora.

 

2) Samo zato što je netko dobio više….

Osobe koje vole reći da nisu dobile ništa u životu često za referentnu točku uzimaju osobe koje su dobile nešto od svojih roditelja ili slično. Iz osobnog iskustva govoreći, njihova percepcija je u potpunosti iskrivljena. Budući da sam iz ruralne sredine, imam priliku doživjeti te iskrivljene percepcije iz prve ruke. Kod nas na selu se status “ima se – može se!” postiže ukoliko drugi procjene da imate puno zemlje, dobre traktore i naravno – odgovarajuću fasadu na kući. Ne moram vam ništa reći što mislim o tom mentalnom sklopu hahahahaha. Sretna Patka između ostalog želi približiti selo građanima, pa evo jedne prikladne priče koja je odlična za ovu temu. U moje selo se pred nekih 70-80 godina doselila obitelj koja je bila iznimno siromašna. Uistinu nisu imali ništa. Mukotrpnim radom su uspjeli zaraditi za jednu svinju koja je uskoro trebala oprasiti praščiće. Nažalost ona je zbog komplikacija uginula nakon dolaska praščića na svijet. Oni su vješto uspjeli odhraniti praščiće tako što ih je mlijekom hranila njihova kujica. Obitelj je preživjela i kasnije su oba djeteta sagradila svoje kuće u kojima žive. Nakon toga se zapitam, kako se drugi usude svoju “nesreću” u životu temeljiti na tome što nisu dobili onoliko zemlje (ili bio čega drugog) kao drugi.

3) Ne vide uložen trud…!

Zašto tuđi trud cijeniti manje? Koliko se puta dogodi da vam ljudi zavide na postignuću, pa to pripisuju razno-raznim objašnjenjima. Rijetko tko će u toj situaciji reći: “Svaka ti čast, puno si radio pa si puno i postigao!”. Budući da volim surađivati s poduzetnicama i poduzetnicima, dosta vremena sam proučavao kakav mentalni sklop imaju poslovno uspješni ljudi. Koja je to “formula” njihova uspjeha? Iako danas znam da ne postoji univerzalan odgovor, jer je svatko pronašao neki svoj put, jedna izjava koju sam pročitao me uistinu fascinirala. Uspješni ljudi nisu ljubomorni na tuđi uspjeh već su fascinirani njime i pitaju se kako je do uspjeha došlo. Na kraju ispadne da se sve svodi na onu staru: ” Tko hoće, nađe način. Tko neće- nađe izgovor!”

4) Najbitniji apsurd: Oni misle da bi tuđa sreća i njih učinila sretnima….

Naravno, ovdje ne mislim na to da su takvi ljudi sretni zbog tuđeg zadovoljstva ili sreće. Ovdje mislim na situaciju kada misle da bi ih usrećilo da su oni dobili nasljedstvo (ili bilo što drugo) kao netko drugi. Najčešći apsurd je kada netko kupi/dobije skupi automobil. Najčešće se dogodi da ljudi koji si ga ne mogu priuštiti, najviše žude za istim. Zašto bi poželjeli nešto što ionako znamo da ne možemo financirati? Apsurdno, zar ne?

 

“Nije sretan onaj tko ima što želi, već onaj koji ne želi ono što nema.”

Podijeli sa svojim prijateljima!