ne-ulazi-u-vrt-ljut

Ne ulazite u svoj vrt kad ste ljuti!

Podijeli sa svojim prijateljima!

Kada ste često u prirodi možete primijetiti svakakve pojave. Preferirate li odlazak u šumu za relaksaciju, na jezero ili najviše volite otići u svoj vrt, promatrajte kako fascinantno priroda djeluje. Danas smo previše uvjereni u svoje “znanje” o biljnom svijetu koje je, uglavnom, isključivo ograničeno i usmjereno na maksimalno eksploatiranje zemlje i biljaka. U ovom tekstu ću naglasak staviti na vrt, budući da iz njega dobivamo hranu koju jedemo, te na povezanost biljaka i ljudi koja malo nadilazi naše trenutnu percepciju.

Vrt i knjiga o biljkama koja mi je promijenila percepciju zelenog svijeta

 

 Moji roditelji jako vole biljke. Imamo više vrtova, voćnjak i šumu. Kada nešto volite i provodite dosta vremena zaokupljeni time, počnete primjećivati neke stvari. Literature o vrtovima ima puno, raznih savjeta o tome kako povećati rodnost i slične teme. No, rijetko koga zanima kako biljke funkcioniraju. Kako se otac počeo interesirati i za ljekovito bilje, polako smo nailazili i na zanimljiviju literaturu. Da ne bi cijeli tekst posvetio davanju osvrta na tu knjigu, savjetujem vam da ju pročitate i donesete zaključak sami. Knjiga se zove “Što biljke znaju”, autora dr.sc. Daniela Chamovitza. Toplo ju preporučam svim entuzijastima i zaljubljenicima u zeleni svijet. Vrlo je korisna i literatura Rudolfa Steinera. To je čovjek čija je percepcija nadilazila shvaćanja prosječnog čovjeka.

Kako je naša priča o povratku prirodi počela…

 

U početku, naša razmišljanja su bila usmjerena na izbacivanje raznih pesticida iz voćnjaka. Tatina filozofija je bila, “koliko rodi – rodi”. Danas smo otišli korak dalje pa ulažemo veliki napor kako bi prikupili stare sorte voćaka koje su ostale u sjećanjima najstarijih ljudi i koje se mogu pronaći tek kod poneke kuće na Bilogori i u okolici. Uistinu je šteta da to nasljeđe odbacimo, jer povratka najvjerojatnije nema. Voćnjak sadimo cijepljen na “divljaku”, pa kako moj stari kaže: “Ako uberemo tonu jabuka, druga tona će ostati na voćkama!” To nije nikakav problem jer, nikada nije dobro uzeti prirodi sve što nam je ponudila. Isto to vrijedi i za bilje od kojega tata radi čajeve. Nešto se ubere, a nešto ostaje za prirodu i za pčelice. Poštivati prirodu je jednostavnije nego što mislimo, samo ne treba stalno misliti samo na sebe.

A onda smo u vrtu primijetili nešto uistinu čudno….

Svaki vrt, pa tako i naš, ima prolaze između redova. Onako, tri reda paprike, pa prolaz, pa nekoliko redova rajčice, pa onda tko zna što (ovisi o plodoredu). Ono što je interesantno je da, pored svega što pročitaš, ostaneš ugodno iznenađen kada dobiješ potvrdu iz prve ruke. I tada mi je postalo jasno ono što sam vidio na natpisu uz jednu šumu: “Priroda je fakultet za nepismene!”. Red paprike pored kojega smo najviše hodali bio je najveći, onaj u sredini je bio manji, a onaj koji je bio najdalje od prolaza – najmanji. Prvi put kada smo to primijetili, pokušali smo naći neka “racionalna” objašnjenja. No tražiti objašnjenje u dostupnim znanjima koja su usmjerena samo na eksploataciju zemlje i plodova bilo je uzaludno. Kroz nekoliko godina iskustva i opetovanih istih rezultata, nije bilo druge nego zaključiti da se ipak radi o utjecaju nas (ljudi) na biljke.

“Priroda je fakultet i za nepismene!”

“Od danas u vrt ne ulazimo ljuti!”

To je jedino što smo mogli zaključiti. Te biljke nas osjećaju. Kasnije, proučavajući literaturu na temu vode i utjecaja naših misli na vodu, ispostavilo se da ta spoznaja i nije tako revolucionarna. Biljke nemaju noge da pobjegnu kada im okolina ne odgovara. One su statične i moraju se prilagoditi kako god znaju. Danas više – manje svi znamo da postoji koncept energije naših tijela, te da postoje neki zanimljivi rezultati utjecaja energije čovjeka na čovjeka ( bioenergetski tretmani i slično…). Kao što priroda djeluje umirujuće na nas tako i mi utječemo na biljke oko nas. Zato danas posebno pazimo na naše raspoloženje kada sadimo vrt, kao i svaki put kada smo u njemu. Iz tog razloga i imamo znak ispred ulaza u vrt: “Ako si ljut, ne ulazi!”

Jeste li skeptični po pitanju energije vrta i ljudi?

Naša dugogodišnja zapažanja su nas se toliko dojmila da nas baš briga što ljudi misle. Otac pri ulasku u voćnjak obavezno pomiluje rukom sadnicu koja će tek kroz 6-7 godina uroditi. Moja namjera nije ovim tekstom, u kojemu je opisano naše osobno iskustvo, tvrditi da je to apsolutna istina. Isprobajte i sami se uvjerite kako biljke rastu kada su vaše namjere prema njima dobre i pune ljubavi, a kako rastu kada vas je baš briga za njih i važno vam je samo da urode. Danas postoje razne grupe ljudi koje shvaćaju koncepte prirode. Istražite, googlajte i nećete ostati razočarani. Svatko od nas zna barem za jednu osobu kojoj “raste sve što pikne u zemlju”, kao i primjer osoba kojima baš ništa ne uspijeva. To nisu neki pokušaji “izmišljanja” nečeg novog, nego povratak onome kako je prije bilo!

Prije smo bili puno povezaniji s prirodom

Hvala bogu na zdravlju mojeg djeda i bake, pa imam priliku slušati kako su se prije stvari radile.Old school, kako bi rekli, kada nije bilo traktora ni umjetnog gnojiva, kada su se kulture sadile da bi nakon njih došle neke druge biljke koja će oporaviti iscrpljenu zemlju. Budući da sam veliki entuzijast za lokalu povijest svoga kraja, naišao sam i na zanimljive običaje koji su bili usmjereni na prirodu. Puno tih znanja je danas, nažalost, nestalo budući da je znanje akademski neškolovanog čovjeka postalo manje vrijedno od čovjeka s diplomom. U doba Habsburške monarhije bilo je normalno u selu imati “vrača”. To su bile osobe koje su svojim znanjem i sposobnostima uspijevale pomagati ljudima koristeći ljekovito bilje. Razmislite samo, svaki pokušaj i pogreška su mogle rezultirati smrću nekoga. Znači, stvarno su morali, na neki način, znati da će utjecaj neke biljke biti povoljan na ljude. Ljudi su jednostavno bili povezaniji s prirodom.

I za kraj….

Zapitajmo se iskreno jednu stvar: “Kada bi naše biljke imale noge, bi li išle prema nama ili bi bježale od nas?” Vaš vrt možda nema, i ne može imati, percepciju okoline kakvu mi imamo, no to nikako ne znači da ne percipira okolinu. Kao što životinje predviđaju potrese i bježe u sigurnost, biljke su “umrežene” i upozoravaju se međusobno na opasnost. Radilo se tu o nekoj bolesti, dolasku nekog nametnika ili samo ljute gazdarice / gazde. Iz tog  razloga, tretirajte tu hranu koju ćete pojesti s  poštovanjem, jer priroda vraća točno ono što je i dobila.

 

Podijeli sa svojim prijateljima!

Previous

Žene krive muškarce, muškarci krive žene…

Next

Nekada je rad na sebi i samo prihvaćanje da nismo OK…

6 Comments

  1. Sad znam i zašto moje jagode na klupčici prozora tako dobro napreduju, a drvo limuna se osušilo – s jagodama sam oduševljena, a limun sam, priznajem, zapustila 🙁 A stvarno imam (kako Nijemci kažu) zeleni palac.

    Razveselim se kada pročitam najavu za novi tekst o vrtu, zažive opet sjećanja na vrijeme kada sam gledala kako deda cijepi voćke, baka planira gdje će što posijati, na proljetno uređenje vrta… divno! Ako smijem, poželit ću vam još puno dobrih tekstova sa tom temom 🙂

  2. Filip

    Biti će sve više tekstova na tu temu zato što je to tema koja baš dobro objašnjava ovo čime se mi bavimo. Nastojat ćemo redovito objavljivati tekstove na tu temu jer imamo štošta toga za podijeliti sa drugima! Hvala ti 🙂

  3. Olja Ka

    Apsolutno tačno! Biljke u mom vrtu ,skoro sve, imaju svoje ime i ja uredno sa njima razgovaram. Uzvraćaju lepotom,bujanjem, većim prinosom…..meni na radost. Oprobano 😉

    • ivan

      Drago nam je da nismo jedini koji tako mislimo 🙂 hvala na komentaru, Olja 🙂

  4. Odličan mi je ovaj post! Voljela bih čitati još postova na ovu temu <3 Slažem se sa svime napisanim, biljke zaista osjećaju energiju. Svo cvijeće koje imam doma kod mene uspijeva savršeno. Neki ljudi su mi dali svoje biljke jer su kod njih samo venule. Kad su došle kod mene su živnule. Ne pričam s njima puno, ali im se posvećujem, brinem da imaju svjetlosti, otuširam ih svako toliko, dohranjujem po potrebi, brinem da su uvijek u adekvatnoj tegli, preko ljeta su na balkonu gdje nema direktnog sunca … ali ih volim i pustiti da imaju svoj mir.

    • ivan

      Hvala na komentaru 🙂 🙂 Bit će još ovakvih postova, sigurno 🙂 Drago mi je da ti biljčice uspijevaju 😀 😀 😀

Odgovori

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén