osjecaj-krivnje

Što je nametnuti osjećaj krivnje: je li problem u nama ili smo žrtve manipulacije?

Podijeli sa svojim prijateljima!

Kada ste zadnji put osjećali krivnju? Kako reagirate kada se osjećate krivima? Svima nam je poznat taj osjećaj. I može nam se događati na svakodnevnoj bazi… Smatram ga posve normalnim, jer ipak – tko radi taj i griješi.. Dok god učimo iz naših pogrešaka, napredujemo! No što kada netko manipulira s našim osjećajem krivnje? Koliko god to teško bilo prihvatiti, još teže je razumjeti kako im u tome uopće uspije. Potrebu da napišem ovakav tekst sam dobio nakon učestalih razgovora s ljudima upravo o tome kako se kraj nekih osoba osjećaju loše. Nije ni čudo, kada se manipulira njihovim osjećajem krivnje…

Nametnuti osjećaj krivnje?

U trenutku pisanja ovog teksta prisjećam se jednog događaja. Pred dvije godine sam šetao šumom i razmišljao. Mučila me jedna situacija zbog koje sam osjećao krivnju. Budući da sam tada već znao da emocije nisu samo nešto što postoji, nego da su one  i nešto na čemu možemo raditi – počeo sam postavljati pitanja. Jednostavno sam morao doći do korijena tog osjećaja krivnje. Naravno, iznenadio sam se kada sam shvatio da se zapravo uopće ne osjećam krivim za trenutnu situaciju. Zašto onda ta emocija koju osjećam postoji kod mene? Kako ju uopće nazvati? U razgovoru s meni dragim i mudrim ljudima smo došli do zaključka. Ipak se radilo o krivnji, no osjećaj je bio nametnut. Osoba koja je bila uključena u tu situaciju je manipulirala sa mnom, tj. mojim emocijama. Ta osoba je vrlo vješto prepoznala koje su moje vrijednosti i uvjerenja i iskoristila ih protiv mene. Teško je zamisliti da nam to netko s tolikom lakoćom može napraviti.

Kako nametanje osjećaja krivnje funkcionira?

Najčešće se ovakve manipulacije emocijama događaju u ljubavnim vezama. Naime, u vezama ljudi imaju potrebu uspostaviti odnos u kojem se zna “tko je glavni”. Što u tom slučaju preostaje osobi koja je podređena u tom odnosu? Nametanjem osjećaja krivnje vrlo lako može uvjeriti dominantnu osobu da djeluje u željenom pravcu. Jednostavnim rječnikom rečeno: ” Nek’ bude po tvom koliko god hoćeš, ali ću te natjerat’ da se osjećaš grozno zbog toga!”. To je dinamika odnosa koju svatko na svoj način uspostavlja, i to je svačije pravo. Problemi nastaju kada to nametanje krivnje ljudi zloupotrebljavaju protiv nas u ostvarivanju koristi isključivo na svoj račun. U takvom slučaju se tu radi o odnosima između radnih kolega, prijatelja, trgovca i kupca u dućanu… Praktički svaki odnos u životu koji proživljavamo na dnevnoj bazi, zahvaćen je i manipulacijom osjećaja krivnje. Takva manipulacija je najčešće sredstvo osoba koje se kraj vas osjećaju inferiorno, pa im ne preostaje ništa drugo nego da vas na taj način pridobiju za svoj cilj. Te osobe imaju sposobnost prepoznavanja vaših obrazaca i uvjerenja, te ih nastoje iskoristiti. Poprilično je podmuklo koristiti vaše dobre osobine protiv vas, zar ne?

Zašto odbijam sudjelovati u takvim paradama?

Prisjetite se svog djetinjstva… Onih trenutaka kada se niste nešto pretjerano opterećivali s problemima iz Sabora, niti je bilo bitno koliko je poskupilo gorivo. Onaj trenutak kada bi vas roditelji pustili da se idete igrati na igralište, neprocjenjivo! Skupila se ekipa, baš vam je super, ali  naravno da se pojavi jedna osoba koja želi nametati svoju volju po pitanju igre. Ono što je genijalno kod djece, za razliku od nas odraslih, je to što oni ne razmišljaju previše pa takve naporne osobe u startu odbace. Barem dok se ne prilagode cilju grupe, koji je igra. Što najčešće radi to dijete koje je pokušalo nametnuti svoju volju? Teatralno pokušava skrenuti pozornost na sebe  ljutnjom ili tugom, te utjecati na grupu kako bi ipak dobilo ono što želi. Ono što su klinci radili s 5-6 godina danas nije prihvatljivo. A teško je ne uočiti da se takav obrazac uvelike koristi i u odrasloj dobi. Ne znam kako tko sebe doživljava, ali iz poštovanja prema sebi, ne mogu si dozvoliti povratak u tu dob kako bi nečije infantilne metode djelovale kontra mojih uvjerenja.

Razmislimo….

Toliko puta su nas takve osobe uspjele dovesti u neugodnu situaciju. Kao da traže idealan trenutak, pogotovo u grupi, kako bi pojačali efekt krivnje nad nama. Infantilno i proračunato. Za sve one koji su imali isti problem kao i ja, postavimo si jedno pitanje – meni je jako pomoglo u takvim situacijama. Kako se ja to ponašam kada nešto trebam? Vjerujem da velika većina ljudi jednostavno traži pomoć bez ikakvih skrivenih namjera i pokušaja manipulacije. Ako se već toliko trudimo biti fer prema drugima, zašto bismo od drugih očekivali išta manje? Zašto za nas nije OK da namećemo drugima krivnju, ali dozvolimo manipulatorima da to rade nama? Jednostavno, imamo moralni kompas koji nam ne dozvoljava da budemo loši. Slobodno se, bez ikakvog grča i straha od pretjeranog rasta ega, smatrajte naprednijima od takvih osoba. Iz tog razloga, ne dozvolite da vas netko kao oni “vuku za nos”.

I za kraj….

Svatko od nas ima određeni razlog zašto se rodio i neku životnu funkciju. Poprilično sam siguran da koja god nam funkcija u životu bila, nije usmjerena na to da nam drugi nameću osjećaj krivnje. Ako sam učinio nešto loše, iako možda povrijeđen, bit ću zahvalan kada mi se ukaže na grešku. Ukoliko namjera moje sugovornice/sugovornika nije usmjerena isključivo na to, ne želim sudjelovati u toj paradi. A vjerujem ni vi!

Ovim putem se želim zahvaliti svima koju surađuju sa Sretnom Patkom,  jer iz te suradnje dolazimo do zanimljivih tema i ideja za naše tekstove.  Sretna Patka je svaki dan sve sretnija sa svakom osobom koja nam prezentira svoje životno iskustvo i svoja razmišljanja. Hvala vam! 

Filip Novoselac

 

Podijeli sa svojim prijateljima!

Trener All Level Healing tehnike, bivši reprezentativac Hrvatske u streljaštvu, trener streljaštva. Fokus mojeg rada je analiza neverbalne komunikacije, mentalne tehnike te međuljudski odnosi u grupama.

Previous

Podignuta gredica: kako napraviti mali vrt za uzgoj hrane kakvu vaše tijelo zaslužuje

Next

Energetski vampiri – zašto se osjećamo loše pored nekih ljudi?

2 Comments

  1. Često puta sam u životu imala taj nametnuti osjećaj krivnje. Nekada mi nije bilo jasno od kuda dolazi, no kako sam rješavala stvari sa sobom počelo mi je biti jasno i to da je taj osjećaj, kao što sam rekla, nametnut. Danas mi se to dešava znatno rjeđe, ali sam i odmah svjesna od kuda dolazi. Odličan je ovaj post!

Odgovori

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén