Page 2 of 36

Pravo koje ljudi rijetko koriste

Koliko ste puta čuli: “Ja imam pravo na svoje mišljenje!”. Sigurno stotine puta. Koliko ste puta čuli: “Ne znam dovoljno o tome pa ne želim komentirati…” – vjerojatno ne dovoljno. Zašto danas svi vole koristiti “pravo na vlastito mišljenje” a zašto s druge strane rijetki koriste pravo na zadržavanje mišljenja u sebi – pročitajte u nastavku teksta.

Uvod…

Socijalna smo bića i volimo komunicirati jedni s drugima. Svatko teži tome da se okruži ljudima istog ili barem sličnog razmišljanja kao on/ona. To je normalno jer barem tada postoje zajedničke teme za razgovor. To što volimo razgovarati s istomišljenicima ne znači da nam komunikacija s neistomišljenicima treba predstavljati stres ili nelagodu. Trenutak kada tuđe mišljenje počnemo doživljavati kao napad na nas predstavlja veliki stres. Nepotrebno!

Volimo imati mišljenje o svemu…

To je naša karakteristika i nije to loše. Hvala Bogu da je tako jer nas navodi na to da koristimo taj predivan mozak koji imamo za sakupljanje i analiziranje informacija. Potreba za analizom je duboko ukorijenjena u naš sustav ponašanja i između ostalog ima (ili ju je bar prije imala) ulogu zaštite od opasnosti. Budući da danas postoji hrpetina informacija, razvijanje mišljenja o svima njima može biti izuzetno naporno. Pri tome treba imati na umu da mi to ne doživljavamo kao neki naporan proces jer nam je to urođena potreba.

Koliko su naša mišljenja utemeljena?

Prije svega, tu se radi o povodljivosti za polovičnim i neprovjerenim informacijama osoba koje imaju utjecaj na nas. Često se dogodi da nemamo potrebu istraživati detalje i “širu sliku” prezentiranog, već zaključujemo na temelju dobivenih informacija. Ukoliko se nađemo u situaciji da razgovaramo s nekim tko raspolaže s više informacija (koje su kvalitetnije) od naših, vrlo lako može doći do konflikta. Taj konflikt ne mora biti s tom osobom, dovoljno je da se probudi u nama samima.

Pravo na vlastito mišljenje…

Super je što to postoji. Super je što ne postoji jednoumlje jer različita mišljenja osiguravaju napredak. No uvijek me zanimala jedna stvar. Kada sam siguran u nešto što govorim i netko se ne slaže sa mnom- mijenja li to činjenicu da sam ja i dalje siguran u to što govorim? Apsolutno ne. Znači li to da se sugovornik mora složiti sa mnom? Opet, aposolutno ne! Gledam ljude koji su u stanju potrošiti velike količine energije kako bi objasnili sugovorniku zašto su oni u pravu. Ljudi, u takvim situacijama se isplati biti lijen…

Lijenost kao preduvjet neiscrpljujuće komunikacije

Ja sam prije svega velika lijenčina. Stvarno puno komuniciram s ljudima. Tako da se često dogodi da saznam neke genijalne stavove. Genijalni su nevezano uz to slažem li se s njima ili ne. Kada se uopće dogodi da imam potrebu utjecati na mišljenje mog sugovornika/sugovornice, prvo moram razmisliti. O čemu? -O tome smatram li uopće da mi se isplati pokušati promijeniti mišljenje osobe i ima li ta osoba neki benefit od promjene mišljenja. Od kad tako razmišljam, puno mi je lakše. Lakše mi je jer sam shvatio koliko sam puta bez veze pričao s ljudima o nekoj temi da bi na kraju postigao – ništa. Budite lijeni, stvarno je lakše! 😛

Pravo na izlaganje vlastitog mišljenja nije isto kao i pravo na vlastito mišljenje

Da, danas imamo i pravo reći što mislimo. Opet, imate li koristi od toga što ćete nešto reći? Ako je jedina korist izlaganja vašeg mišljenja isključivo u tome što ste rekli svoje mišljenje, ne vjerujem da ćete profitirati. Eto, tad samo netko zna kako vi razmišljate. Ako im se to ne sviđa mogli bi vas počet’ “davit” sa svojim viđenjem situacije. Tada se vraćamo na onaj dio o trošenju vlastite energije i opravdavanje. Nepotrebno! U nama ostaje stalna želja da prezentiramo svoj stav i time se zakopavamo dublje i dublje u nepotrebne komunikacije. Samo zato što druge (ne sve, naravno) ugrožava naše mišljenje.

Pravo na zadržavanje mišljenja za sebe…

Genijalno je. Pomoglo mi je jako u životu. Iako ću ponekad reagirati puno agresivnije od ovog što trenutno pišem, prije toga razmislim o tome isplati li se. Izostankom davanja mog mišljenja ne postajem ništa submisivniji niti odajem stav da se slažem s drugom osobom. Jednostavno prihvatim da netko ima svoje mišljenje kao što i  ja imam svoje. Tad se najčešće dogodi nešto predivno. Shvatite koliko možete super komunicirati s ljudima koji nisu istomišljenici i pri tome čak i uživati.

Neurotično ponašanje kada ne kažu svoje stavove…

Pred par mjeseci sam prisustvovao jednom spontanom razgovoru. U grupi nas je bilo možda četvero ili petero. Pričamo tek toliko da ubijemo vrijeme i dogodi se nešto specifično. Jedan lik je rekao svoje mišljenje koje je bilo provokativno. Argumenti su bili na mjestu, no nije tvrdio da je “pobrao svu pamet svijeta” – jednostavno je rekao što misli o toj temi. Više – manje su se svi nasmijali osim jednog čovjeka. Mi smo nastavili pričati o već trećoj temi a on se još uvijek crvenio. Njegova reakcija i govor tijela su me začudili. Nakon par minuta progovara i vraća se na provokativno mišljenje izrečeno prije. Samo zato što se nije složio s tuđim mišljenjem. Dan danas ne mogu vjerovati da pojedinac može tako žestoko reagirati na tuđi stav – koji apsolutno nije imao što isprovocirati u drugoj osobi.

 

Ne pišem ovdje o temama zajedničkog interesa..

Ajd onak iskreno, na svadbi ste i razgovara se o tome tko preferira koji dućan, automobil i slično. Možete li naći zapravo i jedan razlog zašto bi mišljenje drugog čovjeka imalo utjecaj na vas? -Vjerojatno ne. Kada o tome razmišljamo logično, toliko je sve jasno, da je praktički glupost što pišem tekst o tome. Tekst pišem jer vidim na koji način reagiramo i koliko to stresa izaziva u nama. Kada postoji tema zajedničkog interesa (unutar obitelji ili na poslu…) tada nam je bitno da naš stav bude prihvaćen. To je u potpunosti normalno i očekivano pa ovaj tekst nije usmjeren na taj segment.

Stabilne osobe s čvrstim stavom i oni drugi…

Prepoznat ćete ih na kilometar. Takve osobe prihvaćaju da postoji netko s drugim stavom i ne nastoje ih nužno uvjeriti u istinitost njihova mišljenja.  Tuđe mišljenje ih neće ugroziti nego potaknuti na razmišljanje. Analizirat će to i neće se žuriti s odgovorom. Ugodni su za komunikaciju i vidjet ćete da ih tuđi čvrsti stav neće izbaciti iz takta i izazvati stres. Realno, zašto i bi? Oni procjenjuju žele li podijeliti svoje mišljenje s drugima ili ne. Koriste svoje pravo na zadržavanje vlastitog mišljenja. Genijalno, zar ne?

Da sam šutio, ostao bih filozof….

Izjava koja me potaknula na razmišljanje…

Moram priznati da na prvu nisam razumio o čemu je riječ. Kako bih mogao šutjeti i ostati filozof – ostati? – a nikada to nisam ni bio. Sada mi je jasno. Pojedince koji ne govore uvijek svoje mišljenje možemo češće doživjeti kao kompleksnije osobe (nikako iskompleksirane!). Tako da trenutak kada oni progovore, grupa doživi puno intenzivnije i više im pridoda pažnje nego osobama koje stalno govore što misle. Upravo će ta potreba za konstantnim izražavanjem svojeg mišljenja o svim mogućim temama narušiti naš kredibilitet, pogotovo kasnije u situacijama kada će nam biti bitno da netko prihvati naš stav.

energija-namjere

Energija namjere

Vrijeme je da Sretna Patka proanalizira jedan duhovni segment života, a to je energija namjere. Ta energija u nama prolazi kroz sve slojeve osobnosti kao i one slike o sebi koju prezentiramo na van. Zašto nam energija namjere može biti najveći suradnik životu? A što se događa onima koji maskiraju svoju namjeru- pročitajte u nastavku teksta!

Energija namjere 101

Već mi se par mjeseci čini da trebam napisati tekst na ovu temu. Energija namjere je bitan segment života i zaslužuje našu punu pozornost. Energija namjere je upravo ono što nas izdvaja od većine i ono što svemir podupire. Toliko smo se puta i sami osvjedočili da kada su nečije namjere loše i prikriveneto  kad tad ugleda “svjetlo dana”. Razmišljanje o ovoj temi te pronalaženje sebe u ovoj priči zahtjeva veliku dozu iskrenosti prema sebi. Imajte to na umu čitajući ovaj tekst…

Kao i u većini tekstova, polazim od sebe…

Naša namjera i energija koju ulažemo u ostvarivanje iste je značajna, no nije konstantna. Ovisi o tome koliko nam je nešto bitno i postoje li podržavajući faktori u okolini. Svaki put kada bih nešto započeo vrlo brzo bih dobio povratne informacije iz okoline jesam li zaista na “dobrom putu” ili ne. Najčešće se radi o toliko suptilnim informacijama da je teško protumačiti o čemu se radi. Ukoliko bih podijelio svoje spoznaje s nekim, ne bih uvijek naišao na odobravanje. No ovo je pitanje osobnog rasta i razvoja, tako da se sve svodi na moju interpretaciju onoga što me okružuje.

Svemir apsolutno nije briga kako nešto prezentiram, sve informacije dobije iz suptilne energije mojih namjera.

 

Energija namjere je uistinu jaka…

Je li naša namjera iskrena i temelji li se na dobrim željama? Je li ona dobra za mene i za ljude oko mene? Postoje li u meni skriveni motivi za moje djelovanje? Ovo su sve pitanja na koja sam sebi volim odgovoriti kada nešto planiram. Ponekad mi je teško odgovoriti na sva ta pitanja jer nemam sve odgovore, ali me to ne sprječava da si barem neke od tih parametara posložim. Iako mi je namjera ispravna, svjestan sam da neće sve ići glatko. Ne samo da neće ići glatko nego ponekad imam dojam da uopće ne ide u nekom željenom pravcu. Tada pronalazim motiv za dalje upravo u odgovorima na ona pitanja na početku ovog odlomka.

I kad je energija namjere pred Svemirom čista – cijeloj priči nije kraj.

Postoji toliko faktora koji mogu promijeniti naša duboka uvjerenja. Svaka trauma, osjećaj nesigurnosti, utjecajna osoba iz okoline koja nam “napuni glavu” sa sranjima… U trenu se sve preokrene. Tu energiju i percepciju znakova koje dobivamo treba održavati. Kako? S malo preispitivanja i malo kontrole ega (nikako ne potiskivanje ega). Tada se kalibriramo za te suptilne znakove potpore ili upozorenja svemira.

Energija namjere i karma

Uh, e to je ono što boli. Mislim da je definitivno najlakši način da si “navučemo” fuj fuj karmu  pomoću naših loših namjera. Naravno, budući da vjerujem da smo svi u korijenu dobri – kazna za loše namjere mora nužno biti veća. I mi sami znamo da smo u korijenu naše osobnosti dobri i želimo biti dobri, pa kada naše namjere nisu čiste i dobronamjerne – pribjegavamo opravdavanju i stvaranju lažne slike o sebi. U konačnici se i sam uhvatim da je ono što govorim i radim  u POTPUNOJ SUPROTNOSTI od onog što osjećam. Zašto je to tako? -Opet, duboka uvjerenja, traume, osjećaj nesigurnosti i osobe koje ti napune glavu sa sranjima (oprostite na izrazu, nemam bolji termin za to). Iskreno, isplati se uložiti malo energije u preispitivanje pa izbjeći nepotrebna životna učenja.

Sve ljude možeš varati neko vrijeme, neke ljude možeš varati cijelo vrijeme, ali ne možeš sve ljude varati cijelo vrijeme!

-Abraham Lincoln

Greške su moguće i očekivane

Teško je uopće pomisliti da po pitanju svega možemo odmah imati jasne namjere. Ponekad život kroz neočekivane okolnosti mijenja prioritete. Tako da ponekad moramo tako brzo reagirati da ne stignemo ni promisliti o svim posljedicama. Velika je razlika napraviti grešku iz neznanja ili napraviti grešku jer se vodimo za površnim principima/trendovima. Naravno, ako pitate osobu koja ima problem s ovim drugim, prezentirat će vam to na žilorezan način (tužna priča, “zar ja nisam zaslužio..” i slično).

Nije pravilo no usudit ću se ipak nešto natipkati…

Opet nije pravilo i ne bi htio da se netko prepozna u ovome tko nema veze s tim. Obrazac koji sam primijetio kod osoba koje nemaju jasne i čiste namjere je da su jako okrenuti prema duhovnosti. Vjeruje li netko u Boga ili u Svemir (ili vjeruje da su Bog i Svemir isto – svejedno je). Takve sam osobe često vidio u prvim redovima crkve, kao da praktički od vjere rade nekakvu utrku. Ili im se svaka druga rečenica odnosi na karmu. Radi se o prezentiranju slike o sebi koja može nastati tek kada osoba podsvjesno zna da je to što radi krivo.

Svemir zna sve što je duboko u nama…

Svemir očitava naše namjere tako dobro da je svaka lažna namjera obično laganje samoga sebe. Tko će platiti taj račun? -Dostava računa je na kućnu adresu, s imenom i prezimenom. U cijelom tom procesu laganja samoga sebe je samo pitanje koliko će netko oštetiti druge oko sebe. Tako je malo potrebno da se pokrenemo u pravcu koji je dobar za nas i druge oko nas, stoga nemojte dozvoliti sebi da vam netko iz okoline “stavi povez na oči”.

Energija namjere uz iskrenost su najveći saveznici…

Preispitajte sebe i preispitajte namjere drugih. Nemojte olako shvatiti onu staru: “Svaka medalja ima dvije strane.”. Pogledajte obje strane medalje i donesite svoj sud. Vjerujte si tada ali ne bezuvjetno. Sto puta sam bio apsolutno uvjeren u nešto, da bih na kraju zaključio da je moje mišljenje temeljeno samo na jednoj strani medalje. Moja je osobna odgovornost što sam si dozvolio da vidim samo ono što sam htio vidjeti.

Život može biti lijep!

Ništa ne mijenja činjenicu da imamo otežavajućih faktora u život, no glava nam je i dalje na ramenima. Možda moja namjera da vozim Audija nije najbolja za mene, pa se neće ostvariti. Umanjuje li to činjenicu da sam sretan? -Nikako. Ako išta iz ovog svega želim istaknuti, onda su to skriveni motivi. Oni su tako dobro skriveni da ih čak sakrijemo sami pred sobom. Ali taj motiv i dalje ostaje motiv pa nastavljamo djelovati sve dok nas karma ne opali tamo gdje nas najviše boli!

Osoba koja ima skrivene motive često i sama potisne činjenicu da oni postoje. Zbog toga prezentiranje namjera najčešće bude vješto zamaskirano!

Page 2 of 36

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén