Podijeli sa svojim prijateljima!

Problem nastane vrlo lako. Nekada je to samo stvar percepcije, a ponekad je stvarno objektivna okolnost koja stvara neugodu i stresne reakcije. Tada oko nas postoji niz “životnih stručnjaka” koji jednostavno kažu – “problem je u tebi!”. Kada su te osobe u pravu, a kada su totalno van svakog razuma? Može li se “kontrirati” takvim izjavama i koja je uopće pozadina takvih izjava – pročitajte u nastavku…

Problem je u tebi…

Stvarno je često problem u meni. Ja sam taj koji se na nešto žalim, pred drugima ili sam pred sobom. Tada stvarno moram  “stati na loptu” i razmisliti o svemu što se događa. Svaka osoba koja želi upoznati pozadinu iza svojih reakcija treba postupiti tako. U većini slučajeva sam pronašao neku svoju manu ili krivi obrazac u cijelom tom procesu. Znate i sami kako kažu – za svađu treba dvoje. Radilo se tu o nekoj svađi sa samim sobom ili o svađi  s nekom osobom iz života, isto je.

 

Zašto mi to govore? 

Stvari su vrlo jednostavne. Najčešće će vam ovakvo što reći oni kojima je problematika “problem je u tebi” dosta poznata. Radi se o čistoj projekciji svojeg konflikta (ili više njih) na tebe. Iako na takve izjave najčešće reagiramo burno, one nisu loše. Kada ostanemo sami sa sobom stvarno možemo uočiti da postoji prostor za poboljšanje kod nas samih. Ono što nas boli u takvim izjava je to što prepoznamo koliko kompleksa istresaju na nas dok nam to govore!

U šali ih zovem “projektori”….

Da se razumijemo, ne želim bacati neke službene psihološke termine jer nisam psiholog. Kategorije osoba kao drama ljama ili projektor postoje kako bi svakome na jednostavan način prikazali što koja osoba predstavlja sa svojim ponašanjem. Projektor je svaka osoba koja apsolutno nije u stanju dati konstruktivan savjet bez da upliće svoje unutrašnje procese (zamjeranja prema sebi). Pa se onda sve čudiš kad ti dođe projektor i dosta emocionalno iznese svoje stajalište o tome da si sama kriv/a. Najvjerojatnije neće moći argumentirano objasniti zašto je to tako, samo konstatirati da je to tako.

Iz kritike stvarno možemo izvući neke zaključke..

I to što kaže projektor nije bez veze. Ima sigurno istine u tome. Čak ako se radi o 20% istine – to je onaj prostor za napredak koji očito možemo iskoristiti. Ton i namjera koja je pri toj izjavi iznesena nije nužno pozitivna. Na meni je kao pojedincu da iskoristim najbolje iz svake situacije. Ako se slažem s izjavom osobe da je problem u meni – pitat ću ju obavezno pitanje- “Zašto?”. Ne zato što želim diskreditirati nečije mišljenje, već zato što me iskreno zanima tuđa perspektiva. Pa ako od 20 komentara tog tipa dobijem jedan konstruktivan razlog bit ću zadovoljan. 🙂

Problem je u tebi – argument kad nema drugog argumenta

Volimo pričati,  ali  volimo i objasniti. Karakteristika nesvjesnog uma je da voli sve “staviti u neku ladicu”. To znači da volimo imati zaokruženu cjelinu uzrok- posljedica. Kada osoba ne može ili ne želi dati drugi argument jednostavno “ispali” ovakav argument. Pitajte ih “Zašto?” i promatrajte kako se koprcaju u pokušaju da objasne. Koje god objašnjenje da vam daju, najvjerojatnije se radi o ranije natipkanom zamjeranju prema samome sebi. To i dalje ne mijenja činjenicu da mi je i samom potrebno da mi se nekad kaže: ” Problem je u tebi!”. Samo je pitanje tko to kaže i zašto to kaže.

Lako je reći, no pitanje je kredibiliteta…

Ako se usudim reći nekome “problem je u tebi” moram biti poprilično siguran da je to taj problem. A ni tada ne mogu biti siguran da je to jedan i isključivi uzrok problema. Da, s mentalnim tehnikama možemo i mijenjamo sebe. No socijalna smo bića i ne možemo isključivo sebe kriviti za sve situacije. Ako nisam bio u situaciji kao osoba s problemom barem 10-20 puta, ne znam koliko je mudro reći osobi takvo što. To je pitanje osobnog kredibiliteta.

 

Poštujmo svoj i tuđi proces razvijanja…

Dragi moji, koliko sam samo grešaka napravio do sad. Koliko ću ih tek napraviti? Hahaha. Vjerojatno puno. Svatko od nas ima neki tempo razvoja sebe kao osobe i taj proces ne staje nikada. Ljudi pod stare dane često znaju reći kako tek sada shvaćaju zašto se nešto dogodilo, te oko čega se isplatilo potruditi i oko čega nije. Dok god prihvaćamo da je učenje proces kod nas samih prihvatit ćemo da je i kod drugih isto. Sebe i druge ponekad trebamo izbaciti iz zone komfora, definitivno. To je isto proces koji treba ići postupno. Ako sebe ili druge “gurnete previše stepenica naprijed” bit će vam, odnosno njima, previše. Poštujte tempo i ne grizite se toliko.

I za kraj….

Dugujem sam sebi da provjerim kako drugi gledaju na moj problem. Dvije glave su pametnije od jedne (iako ponekad ima iznimaka 😛 ). Koliko prostora ostavljam za informacije drugih o meni, toliko prostora ostavljam sebi za to da su u krivu. Projektori su nužan dio društva jer nas bacaju van “comfort zone”, no mi trebamo pravilno interpretirati njihove informacije. Iskrenost prema samima sebi je težak korak no može ostati unutar nas. Tako će “problem je u tebi” postati alat u osobnom rastu i razvoju, a ne uspomena na neugodan razgovor s osobom koja nema razumijevanja za nas.

 

Podijeli sa svojim prijateljima!

Trener All Level Healing tehnike, bivši reprezentativac Hrvatske u streljaštvu, trener streljaštva. Fokus mojeg rada je analiza neverbalne komunikacije, mentalne tehnike te međuljudski odnosi u grupama.