Podijeli sa svojim prijateljima!

“Zar ja nisam zaslužila biti sretna u životu?” – s takvim pitanjem se ponekad susrećem. Na ovakvo pitanje nikada ne odgovaram. Jednostavno, tko sam ja da sudim zaslužuje li netko sreću u životu ili ne. No, ukoliko se odlučimo postati zadovoljniji, tu već nešto možemo poduzeti. Činjenica je da možemo postati zadovoljniji, no prije svega je potrebno provjeriti postoje li u nama određene zablude o potrazi za srećom.

Kroz život bezglavo u potrazi za srećom

Stvarno mi se često dogodi da pojedinci pričaju o tome što bi ih učinilo sretnima. Iako je moja ideja bila da se u ovom tekstu ne posvećujem onom materijalnom aspektu sreće u životu, shvatio sam da ipak neću moći u potpunosti izbjeći i tu temu. Često imamo potrebu za povezivanjem pojma ” sreća” i određenih materijalnih stvari (naravno, stereotipno se tu radi o autu, kući i slično…). Ipak, u ovom tekstu ćemo se posvetiti i određenim uvjerenjima i zašto uopće dolazi do toga da cijeli život “tražimo sreću”. Zašto nije dobro cijeli život tražiti sreću? -Zato što nam se kroz cijeli život događaju stvari zbog kojih bi zapravo trebali biti zadovoljni, no mi se uporno fokusiramo na one savjete koje smo slušali od malih nogu. ” Život je borba… Trebaš tragati za svojom srećom….”.

Život je borba….

Da, postoji borba za vlastiti život. To je ona situacija kada  vas npr. napadne neka životinja u prirodi pa postanete turbo snažni i trčite kao atletičari. No, rijetko tko od nas se našao u takvoj situaciji. Gotovo nitko.  No u našoj svijesti prevladava misao kako se u životu mi “borimo”. OK, ukoliko je to istina, protiv koga se mi to stalno borimo? Iz iskustva govoreći, takvo uvjerenje vam jedino može osigurati to da ćete uistinu do kraja života svaki napor u životu doživljavati kao “borbu”. Činjenica je da novac ne raste na grani (nekima) te da se za ono što želimo, moramo i angažirati. No samo zato što nešto želimo to ne znači da se moramo “boriti kako bi to dobili”. Kada razmislim o svemu tome, samo osobe poput Mirka Filipovića mogu reći : “Život je borba!”.

Potreba za definiranjem ciljeva je pohvalna, no hoće li vas vaši ciljevi učiniti sretnima?

Koliko puta se dogodi da imamo želje koje uopće nisu naše želje? Jeste li ikada čuli kada roditelji govore o budućnosti svoje djece… “Ma samo nek ona/on završi školu, da ima kuću i obitelj….”. Zar nije logično ipak reći: “Ma samo neka mi je dijete sretno!” ? Uistinu, lijepo je kada se sve posloži u životu pa završimo školu, imamo kuću i obitelj. No fokus na materijalne stvari ponekad nasljeđujemo od roditelja i okoline. Period kada se formiraju ta uvjerenja je period iznimne osjetljivosti. Tada smo još nesamostalna bića koja uvelike vjeruju okolini i od nje “crpe” informacije o tome kako život treba izgledati. I ukoliko je to slučaj i kod mene, postoji velika mogućnost da ću jednog dana dobiti i diplomu, sagraditi/ kupiti kuću i imati obitelj. Te stvari će me činiti zadovoljnim u nekim aspektima života, no ne garantiraju mi sreću. Razmišljanje i analiziranje sebe je sposobnost koju često zanemarujemo. I budući da se poneki ne žele zapitati o tome što ih uistinu čini zadovoljnima u životu, slijede tzv. “trendove sreće”.

Ukoliko ne potražimo zadovoljstvo u svakodnevnim situacijama, život nam se svodi isključivo na zadovoljstvo pri ostvarenju ciljeva. Koliko ciljeva u životu možete imati?

Koliko će to zadovoljstvo nakon ostvarivanja ciljeva trajati?

Prosječan čovjek u potrazi za “srećom”…

Zamislite si prosječnog čovjeka. Kakve on ciljeve ima? Vjerojatno završiti školu, nakon toga se zaposliti. Pa normalno, kada je to ostvario, mogao bi se i oženiti. Kada je našao ženu, poželjet će djecu. I eto, 2-3 djeteta su tu. Budući da situacija na poslu uvijek može biti bolja, čovjek teži nekom promaknuću, a recimo da ga je nakon 10 godina napornog rada  i ostvario. Njegova djeca su sada krenula u školu i samo želi da oni “stanu na noge” . Koliko zapravo traje to zadovoljstvo nakon ostvarenja cilja? -U pravilu- vrlo kratko. U našoj je prirodi da se fokusiramo vrlo brzo na idući cilj, i pritom, zaboravio ostvarenje i sav trud za ostvarenje prethodnih. Upravo je to problematičan dio naše psihe. Olako otpuštamo ono zadovoljstvo zbog svega što smo do sad postigli u životu. Sva sreća je da postoje djeca u našim životima, jer često budemo ponosni na njihove uspjehe puno više nego na naše. Pa bar na neki način održimo osjećaj zadovoljstva u nama. Zapamtite: ukoliko naš um radi na “standardnim postavkama” o sreći i zadovoljstvu u životu, prosječno ćemo živjeti  sretno otprilike 30-tak dana (to su oni dani kada su nam se ciljevi ostvarili) u životu. Čini vam se premalo?

I za kraj….

Problem “trendova sreće” je puno učestaliji nego što mislimo. U bilo kojem tekstu koji sam pisao, ili predavanju koje sam održao- uvijek polazim od sebe. Kako uopće znam da će me ostvarenje nekog cilja uistinu usrećiti? Koliko puta mi se samo dogodilo da sam nešto jako želio, dobio sam to ili zaradio i na kraju – bio zadovoljan s time možda jedan dan. Količina energije koja je bila uložena u ostvarenje tog cilja nije adekvatna zadovoljstvu koje je uslijedilo. Zbog tih trendova sreće dolazi do ljubomornih ispada koji nas sprječavaju u našem nastojanju da živimo život autentično. Kako ćete prepoznati da netko ima problem s tim? Jedna od rečenica koje najviše odaju takve ljude je: “Meni nitko ništa nije dao u životu”. Budući da je to jedan jako opasan i štetan koncept razmišljanja, u tijeku je izrada teksta u kojem ću objasniti povezanost trendova sreće i takvog stava.

Ljudska radost nije toliko posljedica velike sreće, koja nam se rijetko smiješi,

koliko malih prednosti do kojih dolazimo svakodnevno.

– Benjamin Franklin

 

 

 

 

Podijeli sa svojim prijateljima!

Trener All Level Healing tehnike, bivši reprezentativac Hrvatske u streljaštvu, trener streljaštva. Fokus mojeg rada je analiza neverbalne komunikacije, mentalne tehnike te međuljudski odnosi u grupama.