Oznaka: kolumna

Hvala svima koji su odlučili živjeti drugačije

Kada predajete mentalne tehnike upoznajete puno ljudi. Ljude koji razmišljaju drugačije, koji žele promjenu u životu. Ovo je tekst zahvale svima onim ljudima koji okružuju mene i brata i daju nam potvrde o tome koliko se život može promijeniti na bolje. Naravno, objasnit ću i neke karakteristike tih ljudi kako bi se populacija koja nije toliko sigurna u sebe mogla prepoznati i nastaviti dalje. Ukratko, ljudi- hvala vam!

 

Je li ti poznat onaj osjećaj kad te muče svakodnevne stvari, ali jednostavno znaš da ti je život predodređen za nešto više? Vjerujem da je. Kako sam prolazio razno razne tečajeve, često bih od predavača čuo jednu stvar: “Ljudi ne poduzimaju ništa, ljudi nisu upućeni…”. Kroz svoju praksu mogu reći da je upravo suprotno i veliko vam hvala na tome! Nažalost, u početku mog rada sam si dozvolio isti takav način razmišljanja. Sva sreća pa me praksa uvjerila u nešto drugo. Prošlo je vrijeme kada su se ljudi bezglavo “vrtjeli u svojim problemima” i nisu tražili rješenje. Ljudi danas shvaćaju da naše zadovoljstvo proizlazi iz nas samih. Pa kako kažu da je “svatko kovač svoje sreće”, s velikim pouzdanjem mogu reći da je to tako!

 

Iako je većina bila nesigurna u početku, pronašli su način…

 

Takvo stanje je i mene pratilo u početku. Bio sam zbunjen i znao sam jedino da nešto trebam poduzeti da mi život krene na bolje. Što točno? Iskreno, nisam imao pojma. Krenuo sam spontano, bez puno razmišljanja tražiti odgovore. Čitao sam razne knjige i dobio dosta znanja. Naravno, kako to uvijek bude, tada me zainteresiralo kako to primijeniti u životu. Uz malo inicijalnog truda i strpljenja okružio sam se ljudima koji su svojim znanjem i iskustvom bili meni podrška. Hvala im na tome. Dosadilo mi je ići na kave s frendovima i “daviti” ih sa svojim problemima iako sam u startu znao da mi ne mogu ponuditi rješenje- jer to nije ni bio njihov posao! Trebalo mi je rješenje. Ako se imalo prepoznajete u takvim stavovima, odradili ste veliki korak unaprijed. Sada samo hrabro ostanite dosljedni sebi. Previše ljudi pati od jednog problema: kada pokušate napraviti promjenu okolina vas koči. Čak se u nekom trenutku zapitate dal’ okolina želi da ostanete na ovom starom nivou koji je bio do sad? Iz tog razloga je dosljednost najbitniji korak. Mnogi su uspjeli. Za onaj dio populacije koji nije želio uspjeti danas sa smiješkom govorimo: “Očito nemaju dovoljno velik problem“. Prisjeti se neke situacije kada si imala problem? Na kraju si ga morala sama riješiti, s nečijom pomoći ili bez. I to je ok, samo ne treba odustati.

 

Svačije iskustvo se računa…

 

Ljudi često ostaju iznenađeni s količinom znanja koja postoji o našem umu. I onda mi kažu nešto što me jako žalosti: “Nisam ja na tom nivou!”. Poznajete li  barem jednu osobu koja je imala odgovore na sva pitanja? Možda i ne znaš koji dio podsvijesti te muči, je li je to um kritičar previše razvijen i imaš usađene obrasce iz djetinjstva koji ne dozvoljavaju napredak, vjeruj mi- to je ok. Upravo to iskustvo (iako kroz probleme) ti omogućava da nešto napraviš po pitanju toga. Najbolje je okružiti se ljudima koji su našli rješenje za svoje probleme. Ne radi se uvijek o financijama, jer poistovjetiti zaradu sa srećom nije garancija dugoročnog zadovoljstva. Malim koracima bez velikih i drastičnih promjena u životu se postižu najbolji rezultati. U trenutku ovog teksta se prisjećam svih tih svjedočanstva i poboljšanja u životu. Velika većina njih je upravo radila te sitne korake k putu zadovoljstva.

Stvari su puno jednostavnije nego što se čine…

Većina događaja u životu su stvar percepcije. Ne možemo utjecati na sve što nam se događa no možemo utjecati na našu reakciju. To je ono što je bitno… Prisjeti se samo onih dana u djetinjstvu kada ti je nečija ružna riječ pokvarila cijeli dan/tjedan. Danas je to već drugačije jer znaš čije je mišljenje bitno, a čije ne.  Percepcija nam se mijenja kroz iskustva. Ako ostanemo dosljedni nekim starim percepcijama života i obrascima ponašanja, život nam postaje puno kompleksniji. Više manje smo svi doživjeli da u razgovoru o nečijem problemu, osoba koja iznosi problem bude jedina koja vidi problem. Možda i pomisliš da je problem u tebi? Da si bezosjećajna/bezosjećajan? Ne, nije istina. Percepcija te osobe je usmjerena na dramatiziranje, a ne na traženje rješenja. Iz tog razloga često napominjem da su stvari puno jednostavnije nego što se čine. Hvala svima koji prihvaćaju jednostavniji način života!

 

Ovaj tekst je originalno objavljen na portalu amazonke.com!

Nekada je rad na sebi i samo prihvaćanje da nismo OK…

 

Pozitiva vamo, pozitiva tamo. Svi nešto savjetuju da moramo biti pozitivni i da uvijek moramo gledati sve s vedrije strane. Djelomično se slažem s tim. No što je s onim danima kad jednostavno nismo OK. Ono, sve je nekako bljak i nismo baš zadovoljni. Što sad napravit? -Prvo bi bilo dobro to prihvatiti. Jednostavno, tako je kako je. Prihvatiti treba da se ne osjećamo dobro, da nam danas baš i nije neki dan. Ništa spektakularno, na prvu. Kada malo bolje pogledamo, to je zapravo najpametnija stvar koju možemo napraviti. Poznajete li nekoga tko se pomalo panično bori s kilažom? Stalno se živcira zbog viška kila, stalno nešto trenira, a neki realni rezultati izostaju? Aha, takvih je podosta. Što mislite zašto tim ljudima izostaju rezultati? -Pa zato što ne prihvaćaju sebe kakvi su trenutno. Zato što se sekiraju, zato što pokušavaju postići promjenu prebrzo, zato što uopće ne poštuju proces promjene. S prihvaćanjem trenutnog stanja ili sebe samoga otvara se put prema promjeni.

U nekoliko istraživanja o pozitivnim afirmacijama koje su provodili psiholozi došlo je do malo neočekivanih rezultata. Iako se svi vjerojatno slažemo da je pozitiva super, u jednom primjeru se pozitiva pokazala pomalo štetnom. Taj primjer su ljudi s niskim samopouzdanjem. Naime, kroz istraživanje su istraživači došli do zaključka da pozitivne afirmacije kod ljudi s niskim samopouzdanjem mogu prouzrokovati neke neželjene emocije. Neželjene emocije poslije pozitivnih afirmacija? Pa kako je to moguće?! -Moguće je jer s pozitivnim afirmacijama možemo još bolje osvijestiti koliko smo daleko od pozitive. To nas naravno može rastužiti.  S afirmacijom da sam savršene tjelesne težine samo osvještavam koliko sam zapravo daleko od nje. Ne možemo reći da pozitivnim afirmacijama nešto fali i da one nisu dobre. Baš naprotiv, osobno su mi se pokazale vrlo korisne i mislim da su zaslužne za velik dio mog osobnog napretka. Pozitivnim afirmacijama ništa ne nedostaje, nego nama kao osobama nešto nedostaje. Nedostaje nam jedan korak između našeg trenutnog stanja uma/tijela i one pozitive/cilja. A to je prihvaćanje trenutnog stanja. Onog trenutnog stanja koje je daleko od savršenog, onog trenutnog stanja koje nije poželjno, onog trenutnog stanja s kojim ne znamo što bismo.

Možemo se samo zapitati: „OK, trenutno sam takav/a, i što sad?!“. Pa baš ništa. Prihvaćam se kakav jesam, a ako me to zaista duboko smeta, naći ću neko rješenje za svoj problem. Upravo ovdje je jedan veliki korak u našem osobnom rastu i razvoju o kojem ne pišu u self-help best sellerima. Koliko se god činilo čudno, ovo zaista je velik korak. To je veliki korak kojeg mnogi odluče preskočiti u nadi da će što prije proći kroz transformaciju. Iz iskustva govoreći, nekih velikih preskakanja u osobnom rastu i razvoju nema. One velike ciljeve trebamo rascjepkati na niz manjih ciljeva i jednostavno krenuti. Ukoliko to zaista želimo.

Uostalom, ne možemo svaki dan u godini biti u nekom stanju velike sreće. Nije to baš prirodno. Te se dane ne trebamo uvijek bombardirati s pozitivom. Nekada ti dani služe da se malo zamislimo nad samima sobom i napravimo jedan jako važan korak, a to je prihvaćanje sebe kakvi jesmo.

 

Ovaj tekst je originalno objavljen na portalu amazonke.com

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén