Imate li ponekad feeling da su se stvari promijenile? I da se način života toliko brzo mijenja da polako “gubimo kompas”. Zašto su svi živčani? Kuda mi to točno idemo kao društvo? Koje su društveno prihvaćene činjenice totalna glupost po standardu Sretne Patke? Zašto savjetujemo: “Povucite ručnu!” – pročitajte u nastavku teksta…

” Povucite ručnu ” i pogledajte oko sebe…

Jeste li se kada zapitali što se događa s ljudima? Svi su nekako živčani i netolerantni. Kada je netko u krivu – razglase to na sva zvona, a kada su oni sami pogriješili – apeliraju na “tko radi, taj i griješi”. Ljudi su pod utjecajem kroničnog stresa, i ovo definitivno ne govorim u namjeri da ih opravdam. Zašto? -I sami ste sto puta pod stresom pa se unatoč tome nastavite ponašati civilizirano, tako da imate pravo to očekivati i od drugih. Danas smo počeli glorificirati stres  kao simbol našeg “teškog rada”. Kod nekih je to i istina, no oni najčešće ne pričaju o tome. Ostala ekipa koja glorificira stres zapravo pati od manjka organizacijskih sposobnosti vlastitih misli.

Što se to zapravo događa s ljudima?

Inače volim tvrditi da su stvari najčešće vrlo jednostavne. U ovoj situaciji definitivno to ne mogu tvrditi. Baš zato savjetujem: “Povucite ručnu malo… ”  Zaustavite vlastite misli na tren i promatrajte što se događa s ljudima, koliko su zapravo izgubili na individualnosti u koju se kunu i često ističu. Koliko stalno pričaju o nekom cilju (najčešće to da žele “više para”) i koliko malo rade na tome da to ostvare. Ljudi danas brzo žele stvoriti nešto što je bilo uobičajeno da se stvara cijeli život. Danas to moramo imati odmah (“Jer mi to zaslužujemo…”). Niz različitih uvjerenja je stvorio ovo stanje kolektivne nervoze u populaciji i posebno mi je drago vidjeti da sve više ljudi shvaća što se događa (i žele se spasiti od toga).

Tužno je kada shvatimo koliko je malo potrebno da bi bili zadovoljni, a još tužnije kada shvatimo koliko ljudi nisu spremni na taj korak!

Koliko često savjet : “Povucite ručnu… ” primjenjujem na sebi?

Svakodnevno, barem 5-10 puta na dan. Naši čitatelji znaju da smo brat i ja blogeri seljaci. Navikli smo na energiju prirode, buđenje uz cvrkut ptica i ostale čari života na selu. Svaki put kada bih došao u Zagreb, utjecaj te kolektivne nervoze bi se posebno odrazio na mene. Automatski postajem užurban, mislim na više stvari odjednom i najčešće – postanem manje produktivan. Ne možete se naviknuti na takvu energiju prostora ni da živite 150 godina u takvim uvjetima. Zato povucite ručnu kočnicu vaših misli i ne dajte da ta užurbanost ima utjecaj na vas .

Konkretni primjeri kada ” Povucite ručnu! ” treba ozbiljno shvatiti

  1. primjer : “Kupac je uvijek u pravu! ” – to što imam 200 kuna u novčaniku znači da imam 200 kuna u novčaniku. Drago mi je ako se netko smatra bogatim i želim mu/njoj svu sreću u životu. Ako želim novcem kupovati svoje pravo, onda ću otići odvjetniku pa tužiti redom za sve i svašta, a zaposlenike na blagajnama treba pustiti da rade svoj posao.
  2. primjer : “Prije su postojala prava prijateljstva..” – ma dajte ljudi, pa postoje i danas – samo su ljudi postali oprezniji. Svatko od nas je doživio više puta da se pod krinkom “prijateljstva” netko samo pokušava okoristiti vama/vašom imovinom. Svaki put kada čujem da netko izgovori ovakvu rečenicu, obavezno promatram radi li se o nekome tko koristi prijateljstvo za osobnu korist. Slično ovom slučaju, slijedi primjer 3.

3.primjer: “On/ona ima para… ” – ovo nažalost prečesto čujem. Od koga? Od odraslih muškaraca koji se kunu da “stavljaju kruh na stol” i slično. I tako onda frajeri pola večeri pričaju o tome koliko netko ima “para” umjesto da ih zarađuju. Ako uzmemo samo nekoliko ovakvih obrazaca u obzir, trebamo li se čuditi što su svi danas toliko živčani? -Definitivno ne…

Zašto ” Povucite ručnu ” spašava ?

Stres koji si sami namećemo (ili trpimo negativnu atmosferu zbog drugih) nije nešto što ima trenutne efekte. Zapravo, ima ih, ali većina populacije nije u stanju osjetiti to bez malo obuke. Ti efekti dolaze nakon nekoliko godina akumulacije i tada se najčešće netko odluči porazgovarati samnom o tome. Bilo kako bilo, to što nam taj nemir dolazi postupno iz dana u dan, ne mijenja činjenicu da će posljedice biti značajne. Čak bih to opisao kao neku vrstu domino – efekta. Od početnog nezadovoljstva zbog ružne situacije na poslu, pretjerane upotrebe sirene u prometu i sličnih pojava, vrlo brzo može proizaći kompletno nezadovoljstvo životom – iako te osobe ne mogu to tako definirati (jer je problem u drugima…). Povucite ručnu i procesuirajte informacije, popijte kavu gledajući u daljinu, a ne u smartphone.

Ranije spomenuto “glorificiranje stresa”…

Kada smo pod stresom, jedino što želimo je riješiti problem. Uzrok problema ostaje nepromijenjen i samo rezultira novim problemom kasnije. To je najteže za prihvatiti – ne  borimo protiv problema tamo gdje problem  boli već ondje gdje nastaje! Kada netko počne veličati svoj stres i svoju muku, najčešće ih prate različita uvjerenja zbog kojih ih Svemir/život/Bog opali po prstima.  Općenito govoreći,  društvo odobrava ljude koji su pod stresom, što je pogrešno. Razmislimo malo o ovome: ako netko nosi hrpu papira, stiže u minutu na svoje rokove i uspuhano govori kako ima jako puno posla – što ćemo pomisliti? “Ma vidi ga, svaka mu čast, nije kao one lijenčine iz Sabora!”.  Kada vidimo nekoga tko ne priča puno o poslu, nema samo “17,5 minuta za kavu ” i onda mora dalje, što će većina pomisliti? “Lako tako….” . Zamislite kako bi bilo kada bismo više naglašavali primjere ljudi koji su u balansu, strpljivi, marljivi i što je najbitnije – šute! Svi bismo više nastojali biti takvi a time bi stvarali i davali nešto pozitivno za našu zajednicu.

Ako bih morao predviđati budućnost…

 

Svakako bih svima sugerirao da pronađete ljude koji rade na tome da im je život u balansu. Treba nam sva pomoć koju možemo dobiti jer ne smijemo zaboraviti utjecaj okoline na nas. Mi smo možda  u balansu, no drugi oko nas itekako nisu! Budućnost će biti vrlo dobra za sve koji shvaćaju da nešto sada nije normalno  i to je ono što me veseli. Očekujem da će i veliki dio populacije jednostavno izgubiti živce pod pritiskom tog stresa i živčanoće. Nije skupo naučiti kako povući mentalnu ručnu kočnicu, zar ne? -Pogotovo kada vidite kakve su posljedice nastale kod onih koji to nisu htjeli.