Oznaka: podsvijest

Žene krive muškarce, muškarci krive žene…

Koliko puta čujemo te priče: “muškarci su ovakvi/ onakvi”.  Onda normalno, muškarci uzvraćaju sa svojom pričom o ženama. Tko je započeo prvi? -Sasvim nebitno! Čija će biti zadnja? -Još nebitnije. Poanta u cijeloj priči je da nam je to najdraža tema za razgovore. Definitivno je za razbibrigu to super tema, no što kada to preraste u ozbiljne razgovore pune frustracije?

Tko je koga krivio u nedavnom razgovoru?

Nedavno smo imali razgovor upravo o toj temi između nas kolega u osobnom rastu i razvoju. Taj razgovor je uvijek komičan, sprdamo se iz naših situacija i iskustava. Odlična tema za razbibrigu. Jedni krive jedne, drugi druge, ali sve su to anegdote posvećene tome kako ne možemo vjerovati što ovaj drugi radi. Tu nema neke zle namjere niti istresanja frustracija zbog toga. Jednostavno je to sprdnja. Na tome bi trebalo i ostati ukoliko se ne želimo zavući u spiralu razgovora koji nemaju smisla.

 

Što rade peseki u selu kada laju?

Nekada oni laju tek toliko da laju. Često komuniciraju radi pojave nečeg nepoznatog u selu. Naravno, dogodi se i poneko lajanje na mjesec pa ne možemo spavati. No kada oni laju zbog nekog novog u selu, laju svi… Onaj pas koji je uočio opasnost lajanjem daje uzbunu drugim psima da budu upoznati sa situacijom. Ostali psi će prenositi poruku iako nemaju direktnog utjecaja na probleme prvog psa. Znači, lajanje drugih pasa ima svoju funkciju, a to je prenijeti poruku. Isto tako i mi nerijetko “lajemo” o stvarima koje nemaju direktno veze sa nama. Onda nastaju famozne izjave koje generaliziraju spolove. Takvo ponašanje može imati značajne utjecaje na našu podsvijest. Pogodite što – kreću piz***ije u partnerskim odnosima.

 

Svi mi krivimo druge za nešto, ali krive li neke osobe nepotrebno?

Stereotipi koji nastaju zbog srčane rasprave o navikama dotičnog tj. o njegovim navikama pospremanja stvari, imaju jače utjecaje nego što mislite. Da, možda ima lošu naviku, no svi znamo da u partnerskim odnosima trebamo kompromise. Ta vaša partnerica/partner ima sigurno hrpu pozitivnih karakteristika zbog kojih se ISTIČE  od ostalih. Komunikacija s frendicama/frendovima koji uporno forsiraju priče o nedostacima partnera utječe i na našu svijest i fokusiranje na probleme. Forsiranje teme o stereotipima vezano uz spolove će se odraziti na naše ponašanje. Ono što je fascinantno je da često baš zbog toga na kraju moramo promijeniti status na Fejsu u “single”!

Pa samo se na kavi požalimo na neke stvari….

Pa da… I ja to radim. Po pitanju svega. Normalno je da imamo potrebu izverbalizirat takve stvari. Ne samo to, nego je zdravo i za našu psihu. Sjetite se situacija kada ste se navikle da vaš dečko/muž radi nešto i pomirile se s time, a onda se promijenio. Dok ste mu intenzivno prigovarale za to i molile ga da se promijeni – ništa se nije dogodilo! Nekada trebamo (po)pustiti da bi došlo do promjene. Biti drama ljama i pljuvati svoju dramu na druge, pa i na cijeli spol, je nepotrebno i šteti nama. A i kad razmislimo o toj temi, sami smo si odabrali partnere. Krive li neke osobe svog dečka/curu, neka onda krive i svoj izbor…

Pa kvragu, nismo više mala djeca…

Sjećate se onih perioda kada su cure bile “fuj” jer ne igraju nogomet i kada su dečki bili “fuj” jer su sirovine – koje samo zanima nogomet? 😛 Da, davno je to bilo. Upravo taj obrazac s upornim generaliziranjem spolova njegujemo. Bitno imati jednu stvar na umu: naša podsvijest će sigurno reagirati! Od malena smo naučeni da je svaka neugodnost loša. Onaj izvršujući dio uma će na ovaj ili onaj način djelovati na informacije koje njegujete. Kroz pisanu riječ ne mogu toliko jasno naglasiti koliko je to bitno, no razmislite malo o tome. Šteta je stvoriti si probleme u vezi samo zato što ne pridajemo važnost nekim našim izjavama. Sto puta se dogodilo da naši partneri shvaćaju naše riječi ozbiljnije nego što to mislimo i iz tog razloga trebamo biti ipak malo oprezniji.

Što zračiš to i privlačiš….

Stvarno je istina. Prisjetimo se onih ljudi koji su opušteni u životu. Za njih imamo dojam kao da im sve “ide po špagi”. Zašto je to tako? Jer te osobe nisu drame ljame, a to se odražava na njih. Privlačim li možda dramu u svoj život? Jesam li možda nečime isprovocirao neko “nepoželjno” ponašanje kod partnerice/ partnera? To su neka od pitanja na koja sami sebi trebamo odgovoriti. Ono što je genijalno kod cijele te situacije je činjenica da ne moramo nikome reći svoja razmišljanja. Ona mogu ostati u nama, no efekt postavljanja takvih pitanja će definitivno dobro djelovati na nas.

 

Odbijam sudjelovati u bilo kojem obliku generaliziranja…

Žene nemaju osjećaj za orijentaciju, muškarci su emocionalno nepismeni.. Bla bla bla. Povraća mi se od takvih izjava. Svi danas volimo naglašavati činjenicu da živimo u 21. stoljeću i kako su stari obrasci razmišljanja zaostali i neadekvatni dobu u kojemu živimo. Baš zato što živimo u vrijeme kada se kvalitetne veze teško ostvaruju, ne možemo si dozvoliti da “guramo” od sebe potencijalne kvalitetne partnere, samo zato što generaliziramo. Inače, kada bi vam netko rekao da niste jedinstveni i da ste samo “dio mase” – uvrijedili bi se. Eto, kako se mi osjećamo, osjećaju se i drugi. Iz tog razloga, “muškarci su ovakvi”  i “žene su onakve” je nepoželjan oblik razmišljanja.

 

novac-kvari-ljude

“Novac kvari ljude” i ostala uvjerenja zbog kojih ne zarađujemo dovoljno

Inspiriran Mirninim blogom, Lova Do Krova, odlučio sam se raspisati o jednom poprilično jakom i prisutnom uvjerenju u našem društvu, a to je: “Novac kvari ljude!”. Sigurno ste i sami ovu izjavu puno puta čuli, ali jeste li se kada zapitali što takva izjava (koja nakon dovoljnog broja ponavljanja postaje uvjerenje) može napraviti našem financijskom blagostanju?

Iako sam od samog starta svjestan da neću uspjeti u jednom tekstu reći sve što je bitno za ovu temu, svejedno ću probati razjasniti što se u našim umovima može dogoditi. Naravno, kažem da se može dogoditi. Nije to apsolutno pravilo, ali u praksi se pokazalo jako često. Mi često nismo svjesni koliko su jako izjave naših roditelja i ostalih bližnjih utjecale na formiranje naših misaonih obrazaca. Sad ću vam otkriti jednu veliku tajnu. Tajnu koja se odnosi na to zašto nismo svjesni tih obrazaca. A tajna je u ovome: “Zato što uopće ne razmišljamo o njima!”. Ha-ha. No, ta tajna nije baš nešto spektakularno, ali je zapravo istina. Uostalom, tko bi ikada pomislio da će neka usputna izjava: “Novac kvari ljude!” od strane naših bližnjih na kraju utjecati na naše financije u budućnosti. Pa tako, idemo malo zaroniti dublje u dubinu našeg uma.

Svi znamo da mala djeca “upijaju kao spužve”.

Sigurno i vi imate nekog klinca u obitelji koji je malo gledao crtiće na nekom stranom kanalu, pa naučio strani jezik. Svi smo se barem jednom u životu začudili kako ti mali klinci brzo uče. Meni osobno je šok kad vidim kako mala djeca brzo svladaju smartphone. Stvarno fascinanatno. No, sad kad smo se sjetili da djeca stvarno “upijaju” informacije iz okoline, sjetimo se i izjava koje dolaze do te djece iz okoline. Djeca, između ostalog, upijaju sve moguće informacije o tome kako svijet funkcionira, upijaju da su peći “pec-pec”, da ne smiju vući psa za rep jer će ih ugristi, itd. No ono o čemu malo manje vodimo brigu je to da djeca također uče od svoje okoline kako funkcionirati u društvu. Oni također uče koje su kvalitete čovjeka poželjne da bi bili prihvaćeni. Između ostalog, zato se djecu uči da kažu hvala, pozdrave ljude, budu generalno pristojni…  E sada, zamislite što se dogodi tom “spužva-mozgu” koji pokušava skupiti čim više informacija o funkcioniranju svijeta u kojem živi kada čuje : “Novac kvari ljude”.

Nitko ne želi biti loš čovjek.

Malo se dijete, kada čuje ovakvu izjavu, njoj mora prilagoditi. Zašto? – Zato što će u suprotnom bit loš čovjek. Logično da to ne želi, jer ga mama i tata više neće voljeti. Iiiiiiiiii, eto ga, usidrilo se uvjerenje. To je taj magični trenutak koji može oštetiti buduće donošenje odluka kada je u pitanju novac. Poprilično je jednostavno. Zamislite to kao jedno pravo sidro koje bacite duboko u more. Kad se usidri, zaista ga više ne percipirate. Negdje je duboko, ali je i dalje tu. To sidro je jedan misaoni obrazac koji je prisutan sve dok ga ne “izvadimo van”. To sidro predstavlja budući ograničavajući faktor u djetetovom financijskom funkcioniranju.

A kako se onda dodatno to uvjerenje “podebljava”?

Jednostavno. Kroz život manje – više stalno dobivamo potkrepljenje tog uvjerenja. To najčešće dolazi kroz “bezazlene” razgovore o ljudima koji su se obogatili pa u potpunosti promjenili svoje ponašanje. Sljedeće sidro glasi otprilike ovako: “Jel vidiš u kakvog se gada (netko) pretvorio otkako se obogatio… Eh da, novac kvari ljude…”. U tim trenucima spuštaju se dodatna sidra koja pojačavaju efekt onog prvog sidra. U taj um mladog čovjeka sjedaju novi dokazi koji potvrđuju prvo sidro (uvjerenje). Obratite pozornost kada netko komentira naše političare koji su donedavno bili “nitko i ništa”, a sada imaju neku funkciju. Kako njih najčešće komentiramo? – Pa tako da iznesemo činjenicu koliko oni zarađuju i kakve su “svinje/lopovi/gnjusevi”, ova lista bi mogla ići u nedogled. To samo još dodatno ojačava ono prvo sidro/uvjerenje u mladom umu koji uči o novcu. Tom umu ništa ne preostaje nego da zaista izjednači novac s nečim lošim.

A kako se onda dodatno taj mladi um zbunjuje?

Taj mladi čovjek s vremenom odrasta i sada već polako mora razmišljati o svojem obrazovanju, odnosno što bi volio raditi kada završi školu/fakultet/štogod. Tu tek nastaju konflikti. Zašto? – Zato što iz onih istih izvora odkud je došlo: “Novac kvari ljude”, sada dolaze informacije o tome da bi bilo dobro da taj mladi čovjek stisne zube i postane doktor. Ili odvjetnik. Ili informatičar. Ili bilo tko, samo da dobro zarađuje. Ipak se radi o djetetovoj budućnosti. Zašto? – Zato što taj profil ljudi najčešće dobro zarađuje i zato što su poštovani u društvu. Logično da to žele za svoje dijete, odnosno bližnjeg. Naravno, rijetko tko razmišlja da forsiranjem takvih fakulteta zapravo tjeraju mladu osobu da ide prema onome što je, zapravo, htjela izbjeći. Um zatrovan ovim uvjerenjem zapravo hoće pobjeći od novca, jer će ga “puno novca pokvariti”, a nitko (normalan) ne želi bit loš čovjek.

Znači to uvjerenje ipak nije “bezazleno”?

Ne, ni blizu nije bezazleno. Zamislite kako je teško donijeti  dobru odluku za svoju budućnost, za koju želimo da bude što bolja, dok nam negdje duboko u glavi odzvanja: “Novac kvari ljude!”. Izgleda da mi ljudi još ni blizu nismo svjesni koliko su naše riječi opasne. Opasne su zato što su u određenim situacijama glavno mjerilo po kojem se ravnamo, a opasne su i zato što ih se najčešće svjesno nakon nekog vremena ne sjećamo.

Je li stvarno novac taj koji je pokvario neke ljude?

Moje osobno mišljenje je da novac kao predmet ne može nekoga pokvariti. Barem mislim da je to realno. Sama količina nekakvih papirnatih listića sama po sebi ne može promjeniti našu osobnost. Ono što veća količina novca može napraviti je razviti lažan osjećaj vrijednosti. Pored lažnog osjećaja vrijednosti, može otkriti i jako ružan karakter osobe koji prije nije došao do izražaja. I zato je moje mišljenje da novac samo može pokazati kakva je netko osoba. Zapravo, nema razlike u osobnosti onog čovjeka koji se obogatio, prije i poslije. Jedina je razlika u tome što nakon bogaćenja neke maske padaju dolje, a mi to pogrešno protumačimo kao da je za to kriv novac. Kriva je samo naša percepcija.

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén