Oznaka: sreća (Page 1 of 2)

Što je samoispunjavajuće proročanstvo?

Zaista nerijetko u radu s klijentima čujem pitanje: “Je l’ mene netko prokleo?”.  Jako puno ljudi ima potrebu pripisati svoju “nesreću” nekom uroku ili prokletstvu koje je netko drugi “bacio” na njih. Iako sam se u praksi nagledao svakakvih primjera, jedan od uzroka takvih izjava definitivno iskače od većine. To je samoispunjavajuće proročanstvo.

Nakon kraćeg istraživanja literature o samoispunjavajućem proročanstvu, došao sam do definicije tog pojma sociologa Roberta Mertona.

„Samoispunjavajuće proročanstvo je, u početku, lažna definicija situacije koja evocira novo ponašanje, koje čini da se izvorno lažno poimanje “obistini”. Ova prividna valjanost samoispunjavajućeg proročanstva odražava vladavinu pogreške, jer će prorok navesti stvarni tijek događaja kao dokaz da je osoba bila u pravu od samog početka.”

Robert Merton

Kreiranje vlastite realnosti uz  samoispunjavajuće proročanstvo

Danas, kada motivacijski govornici skoro iskaču iz paštete, skoro nema čovjeka koji nije čuo frazu: “Sami kreiramo svoju realnost!”.  Iako tu frazu mahom koriste alternativci, ona ipak ima znanstveno dokazanu pozadinu. Ovaj fenomen je već bio istraživan od strane više različitih psihologa. Na primjer, u jednom su istraživanju istraživali utjecaj informacije o “sretnoj golf loptici”. Istraživači su studente podijelili u dvije skupine. Jednoj skupini studenata su rekli da su dobili “sretnu” golf lopticu, dok su drugoj skupini rekli da su dobili najobičniju golf lopticu. Cilj je bio ubaciti čim više loptica u rupu na udaljenosti od oko 120 cm. Skupina studenata kojoj su rekli da su dobili “sretnu golf lopticu” postizala je bolje rezultate za čak 35 posto. To je klasični primjer samoispunjavajućeg proročanstva. Od samog početka ti su studenti mislili da imaju sreće jer imaju “sretnu lopticu” i samim tim su postizali bolje rezultate.

Što to znači za naš svagdanji  život?

Fenomen samoispunjavajućeg proročanstva potvrđuje još jednu čestu izjavu. “Što misliš, to i privlačiš!”. Svi znamo bar jednu osobu koja rijetko kada sumnja u sebe i više – manje je cijelo vrijeme pozitivna. Kad razmišljate o toj osobi, možete li uočiti da joj nekako uspije sve što si zamisli? – Uzrok tome je vjerojatno pozitivno samoispunjavajuće proročanstvo. Budući da to proročanstvo utječe na naše ponašanje, ukoliko se pozitivno “kalibriramo” na početku neke nove situacije, velika je mogućnost da ćemo pozitivno tu situaciju zaključiti.

Što se događa kada sami sebi ne predviđamo pozitivno samoispunjavajuće proročanstvo?

Iako vam se u ovom trenutku možda i ne čini da si mi ljudi  postavljamo negativna predviđanja za budućnost, skoro svi to radimo i više nego što smo svjesni. Na primjer, u ovu kategoriju možemo staviti svaku situaciju kad smo sami sebi rekli da smo glupi. Sjećate se onih situacija kada ste shvatili da ste nešto krivo napravili. Da, da, to je ono kad se udarimo šakom u čelo i kažemo: “Neeee, kako sam glup/a!”. Ta rečenica, kojom opisujem svoje trenutno mišljenje o samom sebi, može ostati negdje u našem umu kao proročanstvo za budućnost. Što će nam to kasnije donijeti u životu? – Donijet će nam nesigurnost u trenutku kad ćemo trebati donijeti neku “pametnu” odluku. Rezultat će zapravo biti konflikt. Konflikt između svjesne percepcije da “trebamo donijeti pametnu odluku” i skoro već podsvjesne percepcije da smo “glupi”. Zato vam prenosim savjet koji su meni moji učitelji dali: “Nikada nemoj reći za sebe da si glup.” Zaista trebamo paziti što govorimo, da se to ne bi ostvarilo.

Neuspješni partnerski odnosi i samoispunjavajuće proročanstvo

Da mi je netko dao samo jednu kunu svaki put kad sam čuo izjave tipa: “Ja si nikada neću naći takvog partnera/icu!”, sad bih bio jako bogat čovjek. Nažalost, svi ti ljudi koji izgovaraju ovakve stvari nisu ni svjesni što si rade. Upravo zbog ovog fenomena, utvrđuju si uvjerenje kako je skoro nemoguće naći kompatibilnog partnera. I gle čuda! Kada pogledam živote ljudi za koje sam na svoje uši čuo da su izjavili nešto slično, skoro nitko od njih nema stabilniji oblik partnerskog odnosa. Ako i jesu već u nekom partnerskom odnosu, onda nekako taj odnos ne štima. Stalno im nešto nedostaje. Još jednom: „ Što misliš, to i privlačiš“.

 

Usput, koliko ste puta čuli izjavu razočaranih žena: “Svi su muškarci svinje i varaju svoje žene!”. Razmislite malo, koliko od tih žena si je na kraju našlo partnere koji ih nisu varali? -Vjerojatno jako malo.

“Kriza je, nema se!”

“Kriza je, nema se!” je još jedno od uvjerenja koje na kraju postaje stvarnost. Nažalost, s ovim uvjerenjem smo bombardirani svaki dan. Otvorim novine, upalim TV, odem na Facebook… Posvuda samo vijesti o nedostatnim financijskim sredstvima, odnosno financijskoj krizi. Sve te informacije zajedno potvrđuju uvjerenje s kojim većina nas odrasta, “nema se para”. Kako se to na kraju manifestira u svakdanjem životu? – Tako da zaista novaca nema. Ljudi koji “pate” od ovog uvjerenja nerijetko donose iznimno loše financijske odluke, ulažu u projekte koji su osuđeni na propast ili jednostavno troše previše novca na nepotrebne stvari.

Happiness is a choice!

Kako to proročanstvo utječe na sreću?

Kažu da je sreća odabir. Očito je to odabir kojeg jako rijetki odabiru. Iako svi želimo biti sretni, uočio sam da razmišljanje prosječnog čovjeka uopće nije kompatibilno sa srećom.  Jedan primjer životnog proročanstva koje sam čuo u Sloveniji mi se urezao u pamćenje. “Život je ko lotra za kokoši. Kratak i usran.”. U kontekstu svega što ste do sada pročitali o samoispunjavajućem proročanstvu, mislite li da je moguće da tog čovjeka čeka sretan život? – Ako bih se morao kladiti, svoj bi novac stavio na niz loših životnih odluka tog čovjeka. Uopće ne trebamo biti vidoviti da vidimo u kojem će se smjeru nečiji život kretati nakon takvih izjava. Ti ljudi će, nakon nekog vremena, kada već zaborave da su tako nešto rekli, misliti da ih je netko prokleo. Mislit će da ih Bog/karma/sudbina ne voli. Tražit će krivca za svoju “nesreću” negdje van njih samih, ali uopće neće shvatiti činjenicu da su sami “programirali” svoj um i život na… Nešto poput lotre za kokoši.

Kako iskoristiti ovo znanje?

Kao prvi savjet bih izdvojio, osvještavanje. Osvještavanje je poprilično bitno, jer uopće nismo toliko svjesni svojih misli i obrazaca ponašanja koliko volimo misliti. Barem jednom na dan, makar na pet minuta, trebali bismo razmisliti o stvarima koje izgovaramo i koje mislimo. I to kritički razmisliti.

Kao drugi savjet, preporučio bih svjesnu promjenu negativnog razmišljanja u pozitivno. Ovo naravno ne znači da moramo misliti isključivo pozitivne misli. To, naravno, ne bi bilo prirodno. Ali, budući da se preko ovog proročanstva negativni stavovi i razmišljanja “manifestiraju” u realnost, nema razloga zašto ne bismo to iskoristili pa “manifestirali” nešto pozitivno.

Kao treći savjet, izdvojio bih afirmacije i vizualizacije. Za njih ste, vjerujem, već čuli. Afirmacije i vizualizacije, naravno pozitivne, mogu navesti naš um na manifestiranje pozitivnog ishoda neke želje…

 

 

 

 

trcati-za-srecom

Za srećom ne trebamo “trčati” niti se za nju “boriti”

“Zar ja nisam zaslužila biti sretna u životu?” – s takvim pitanjem se ponekad susrećem. Na ovakvo pitanje nikada ne odgovaram. Jednostavno, tko sam ja da sudim zaslužuje li netko sreću u životu ili ne. No, ukoliko se odlučimo postati zadovoljniji, tu već nešto možemo poduzeti. Činjenica je da možemo postati zadovoljniji, no prije svega je potrebno provjeriti postoje li u nama određene zablude o potrazi za srećom.

Kroz život bezglavo u potrazi za srećom

Stvarno mi se često dogodi da pojedinci pričaju o tome što bi ih učinilo sretnima. Iako je moja ideja bila da se u ovom tekstu ne posvećujem onom materijalnom aspektu sreće u životu, shvatio sam da ipak neću moći u potpunosti izbjeći i tu temu. Često imamo potrebu za povezivanjem pojma ” sreća” i određenih materijalnih stvari (naravno, stereotipno se tu radi o autu, kući i slično…). Ipak, u ovom tekstu ćemo se posvetiti i određenim uvjerenjima i zašto uopće dolazi do toga da cijeli život “tražimo sreću”. Zašto nije dobro cijeli život tražiti sreću? -Zato što nam se kroz cijeli život događaju stvari zbog kojih bi zapravo trebali biti zadovoljni, no mi se uporno fokusiramo na one savjete koje smo slušali od malih nogu. ” Život je borba… Trebaš tragati za svojom srećom….”.

Život je borba….

Da, postoji borba za vlastiti život. To je ona situacija kada  vas npr. napadne neka životinja u prirodi pa postanete turbo snažni i trčite kao atletičari. No, rijetko tko od nas se našao u takvoj situaciji. Gotovo nitko.  No u našoj svijesti prevladava misao kako se u životu mi “borimo”. OK, ukoliko je to istina, protiv koga se mi to stalno borimo? Iz iskustva govoreći, takvo uvjerenje vam jedino može osigurati to da ćete uistinu do kraja života svaki napor u životu doživljavati kao “borbu”. Činjenica je da novac ne raste na grani (nekima) te da se za ono što želimo, moramo i angažirati. No samo zato što nešto želimo to ne znači da se moramo “boriti kako bi to dobili”. Kada razmislim o svemu tome, samo osobe poput Mirka Filipovića mogu reći : “Život je borba!”.

Potreba za definiranjem ciljeva je pohvalna, no hoće li vas vaši ciljevi učiniti sretnima?

Koliko puta se dogodi da imamo želje koje uopće nisu naše želje? Jeste li ikada čuli kada roditelji govore o budućnosti svoje djece… “Ma samo nek ona/on završi školu, da ima kuću i obitelj….”. Zar nije logično ipak reći: “Ma samo neka mi je dijete sretno!” ? Uistinu, lijepo je kada se sve posloži u životu pa završimo školu, imamo kuću i obitelj. No fokus na materijalne stvari ponekad nasljeđujemo od roditelja i okoline. Period kada se formiraju ta uvjerenja je period iznimne osjetljivosti. Tada smo još nesamostalna bića koja uvelike vjeruju okolini i od nje “crpe” informacije o tome kako život treba izgledati. I ukoliko je to slučaj i kod mene, postoji velika mogućnost da ću jednog dana dobiti i diplomu, sagraditi/ kupiti kuću i imati obitelj. Te stvari će me činiti zadovoljnim u nekim aspektima života, no ne garantiraju mi sreću. Razmišljanje i analiziranje sebe je sposobnost koju često zanemarujemo. I budući da se poneki ne žele zapitati o tome što ih uistinu čini zadovoljnima u životu, slijede tzv. “trendove sreće”.

Ukoliko ne potražimo zadovoljstvo u svakodnevnim situacijama, život nam se svodi isključivo na zadovoljstvo pri ostvarenju ciljeva. Koliko ciljeva u životu možete imati?

Koliko će to zadovoljstvo nakon ostvarivanja ciljeva trajati?

Prosječan čovjek u potrazi za “srećom”…

Zamislite si prosječnog čovjeka. Kakve on ciljeve ima? Vjerojatno završiti školu, nakon toga se zaposliti. Pa normalno, kada je to ostvario, mogao bi se i oženiti. Kada je našao ženu, poželjet će djecu. I eto, 2-3 djeteta su tu. Budući da situacija na poslu uvijek može biti bolja, čovjek teži nekom promaknuću, a recimo da ga je nakon 10 godina napornog rada  i ostvario. Njegova djeca su sada krenula u školu i samo želi da oni “stanu na noge” . Koliko zapravo traje to zadovoljstvo nakon ostvarenja cilja? -U pravilu- vrlo kratko. U našoj je prirodi da se fokusiramo vrlo brzo na idući cilj, i pritom, zaboravio ostvarenje i sav trud za ostvarenje prethodnih. Upravo je to problematičan dio naše psihe. Olako otpuštamo ono zadovoljstvo zbog svega što smo do sad postigli u životu. Sva sreća je da postoje djeca u našim životima, jer često budemo ponosni na njihove uspjehe puno više nego na naše. Pa bar na neki način održimo osjećaj zadovoljstva u nama. Zapamtite: ukoliko naš um radi na “standardnim postavkama” o sreći i zadovoljstvu u životu, prosječno ćemo živjeti  sretno otprilike 30-tak dana (to su oni dani kada su nam se ciljevi ostvarili) u životu. Čini vam se premalo?

I za kraj….

Problem “trendova sreće” je puno učestaliji nego što mislimo. U bilo kojem tekstu koji sam pisao, ili predavanju koje sam održao- uvijek polazim od sebe. Kako uopće znam da će me ostvarenje nekog cilja uistinu usrećiti? Koliko puta mi se samo dogodilo da sam nešto jako želio, dobio sam to ili zaradio i na kraju – bio zadovoljan s time možda jedan dan. Količina energije koja je bila uložena u ostvarenje tog cilja nije adekvatna zadovoljstvu koje je uslijedilo. Zbog tih trendova sreće dolazi do ljubomornih ispada koji nas sprječavaju u našem nastojanju da živimo život autentično. Kako ćete prepoznati da netko ima problem s tim? Jedna od rečenica koje najviše odaju takve ljude je: “Meni nitko ništa nije dao u životu”. Budući da je to jedan jako opasan i štetan koncept razmišljanja, u tijeku je izrada teksta u kojem ću objasniti povezanost trendova sreće i takvog stava.

Ljudska radost nije toliko posljedica velike sreće, koja nam se rijetko smiješi,

koliko malih prednosti do kojih dolazimo svakodnevno.

– Benjamin Franklin

 

 

 

 

Page 1 of 2

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén