Oznaka: svjesni životni stil (Page 1 of 6)

ne-ulazi-u-vrt-ljut

Ne ulazite u svoj vrt kad ste ljuti!

Kada ste često u prirodi možete primijetiti svakakve pojave. Preferirate li odlazak u šumu za relaksaciju, na jezero ili najviše volite otići u svoj vrt, promatrajte kako fascinantno priroda djeluje. Danas smo previše uvjereni u svoje “znanje” o biljnom svijetu koje je, uglavnom, isključivo ograničeno i usmjereno na maksimalno eksploatiranje zemlje i biljaka. U ovom tekstu ću naglasak staviti na vrt, budući da iz njega dobivamo hranu koju jedemo, te na povezanost biljaka i ljudi koja malo nadilazi naše trenutnu percepciju.

Vrt i knjiga o biljkama koja mi je promijenila percepciju zelenog svijeta

 

 Moji roditelji jako vole biljke. Imamo više vrtova, voćnjak i šumu. Kada nešto volite i provodite dosta vremena zaokupljeni time, počnete primjećivati neke stvari. Literature o vrtovima ima puno, raznih savjeta o tome kako povećati rodnost i slične teme. No, rijetko koga zanima kako biljke funkcioniraju. Kako se otac počeo interesirati i za ljekovito bilje, polako smo nailazili i na zanimljiviju literaturu. Da ne bi cijeli tekst posvetio davanju osvrta na tu knjigu, savjetujem vam da ju pročitate i donesete zaključak sami. Knjiga se zove “Što biljke znaju”, autora dr.sc. Daniela Chamovitza. Toplo ju preporučam svim entuzijastima i zaljubljenicima u zeleni svijet. Vrlo je korisna i literatura Rudolfa Steinera. To je čovjek čija je percepcija nadilazila shvaćanja prosječnog čovjeka.

Kako je naša priča o povratku prirodi počela…

 

U početku, naša razmišljanja su bila usmjerena na izbacivanje raznih pesticida iz voćnjaka. Tatina filozofija je bila, “koliko rodi – rodi”. Danas smo otišli korak dalje pa ulažemo veliki napor kako bi prikupili stare sorte voćaka koje su ostale u sjećanjima najstarijih ljudi i koje se mogu pronaći tek kod poneke kuće na Bilogori i u okolici. Uistinu je šteta da to nasljeđe odbacimo, jer povratka najvjerojatnije nema. Voćnjak sadimo cijepljen na “divljaku”, pa kako moj stari kaže: “Ako uberemo tonu jabuka, druga tona će ostati na voćkama!” To nije nikakav problem jer, nikada nije dobro uzeti prirodi sve što nam je ponudila. Isto to vrijedi i za bilje od kojega tata radi čajeve. Nešto se ubere, a nešto ostaje za prirodu i za pčelice. Poštivati prirodu je jednostavnije nego što mislimo, samo ne treba stalno misliti samo na sebe.

A onda smo u vrtu primijetili nešto uistinu čudno….

Svaki vrt, pa tako i naš, ima prolaze između redova. Onako, tri reda paprike, pa prolaz, pa nekoliko redova rajčice, pa onda tko zna što (ovisi o plodoredu). Ono što je interesantno je da, pored svega što pročitaš, ostaneš ugodno iznenađen kada dobiješ potvrdu iz prve ruke. I tada mi je postalo jasno ono što sam vidio na natpisu uz jednu šumu: “Priroda je fakultet za nepismene!”. Red paprike pored kojega smo najviše hodali bio je najveći, onaj u sredini je bio manji, a onaj koji je bio najdalje od prolaza – najmanji. Prvi put kada smo to primijetili, pokušali smo naći neka “racionalna” objašnjenja. No tražiti objašnjenje u dostupnim znanjima koja su usmjerena samo na eksploataciju zemlje i plodova bilo je uzaludno. Kroz nekoliko godina iskustva i opetovanih istih rezultata, nije bilo druge nego zaključiti da se ipak radi o utjecaju nas (ljudi) na biljke.

“Priroda je fakultet i za nepismene!”

“Od danas u vrt ne ulazimo ljuti!”

To je jedino što smo mogli zaključiti. Te biljke nas osjećaju. Kasnije, proučavajući literaturu na temu vode i utjecaja naših misli na vodu, ispostavilo se da ta spoznaja i nije tako revolucionarna. Biljke nemaju noge da pobjegnu kada im okolina ne odgovara. One su statične i moraju se prilagoditi kako god znaju. Danas više – manje svi znamo da postoji koncept energije naših tijela, te da postoje neki zanimljivi rezultati utjecaja energije čovjeka na čovjeka ( bioenergetski tretmani i slično…). Kao što priroda djeluje umirujuće na nas tako i mi utječemo na biljke oko nas. Zato danas posebno pazimo na naše raspoloženje kada sadimo vrt, kao i svaki put kada smo u njemu. Iz tog razloga i imamo znak ispred ulaza u vrt: “Ako si ljut, ne ulazi!”

Jeste li skeptični po pitanju energije vrta i ljudi?

Naša dugogodišnja zapažanja su nas se toliko dojmila da nas baš briga što ljudi misle. Otac pri ulasku u voćnjak obavezno pomiluje rukom sadnicu koja će tek kroz 6-7 godina uroditi. Moja namjera nije ovim tekstom, u kojemu je opisano naše osobno iskustvo, tvrditi da je to apsolutna istina. Isprobajte i sami se uvjerite kako biljke rastu kada su vaše namjere prema njima dobre i pune ljubavi, a kako rastu kada vas je baš briga za njih i važno vam je samo da urode. Danas postoje razne grupe ljudi koje shvaćaju koncepte prirode. Istražite, googlajte i nećete ostati razočarani. Svatko od nas zna barem za jednu osobu kojoj “raste sve što pikne u zemlju”, kao i primjer osoba kojima baš ništa ne uspijeva. To nisu neki pokušaji “izmišljanja” nečeg novog, nego povratak onome kako je prije bilo!

Prije smo bili puno povezaniji s prirodom

Hvala bogu na zdravlju mojeg djeda i bake, pa imam priliku slušati kako su se prije stvari radile.Old school, kako bi rekli, kada nije bilo traktora ni umjetnog gnojiva, kada su se kulture sadile da bi nakon njih došle neke druge biljke koja će oporaviti iscrpljenu zemlju. Budući da sam veliki entuzijast za lokalu povijest svoga kraja, naišao sam i na zanimljive običaje koji su bili usmjereni na prirodu. Puno tih znanja je danas, nažalost, nestalo budući da je znanje akademski neškolovanog čovjeka postalo manje vrijedno od čovjeka s diplomom. U doba Habsburške monarhije bilo je normalno u selu imati “vrača”. To su bile osobe koje su svojim znanjem i sposobnostima uspijevale pomagati ljudima koristeći ljekovito bilje. Razmislite samo, svaki pokušaj i pogreška su mogle rezultirati smrću nekoga. Znači, stvarno su morali, na neki način, znati da će utjecaj neke biljke biti povoljan na ljude. Ljudi su jednostavno bili povezaniji s prirodom.

I za kraj….

Zapitajmo se iskreno jednu stvar: “Kada bi naše biljke imale noge, bi li išle prema nama ili bi bježale od nas?” Vaš vrt možda nema, i ne može imati, percepciju okoline kakvu mi imamo, no to nikako ne znači da ne percipira okolinu. Kao što životinje predviđaju potrese i bježe u sigurnost, biljke su “umrežene” i upozoravaju se međusobno na opasnost. Radilo se tu o nekoj bolesti, dolasku nekog nametnika ili samo ljute gazdarice / gazde. Iz tog  razloga, tretirajte tu hranu koju ćete pojesti s  poštovanjem, jer priroda vraća točno ono što je i dobila.

 

meni-nitko-nista-nije-dao-u-zivotu

“Meni nitko ništa nije dao u životu” i ostale stvari koje ne morate slušati…

Ovaj tekst je logični nastavak na prethodni tekst o zabludama u potrazi za srećom. Iako uzroka pogrešnih obrazaca o sreći i zadovoljstvu postoji mnogo, onaj koji se pokazao kao daleko najgori je: “Meni nitko ništa nije dao u životu!”. Na osobnoj razini me takva izjava užasava, ali na ovoj profesionalnoj – uistinu intrigira. Izjava je toliko apsurdna, stoga u ovom tekstu nastojim ukazati na neke od tih apsurda.

Pozadina takvih izjava….

Stvarno često imam priliku čuti izgovore. K vragu, pa i sam ih sto puta izmišljam. Nekad naši izgovori budu tako kreativni i maštoviti, da samo na temelju toga trebamo dobiti diplomu iz “farbanja”, “muljanja” ili koji već termin za to koristimo. No, kada mi netko kaže “Meni nitko ništa nije dao u životu!” upali mi se alarm. O čemu ti ljudi pričaju? Što zapravo takve izjave govore o njima? Takve osobe prije svega smatraju da nemaju razloga biti zadovoljni ukoliko nešto ne dobiju. Znači, da bi bili zadovoljni – nešto moramo dobiti. Uočavate li tu poprilično veliku dozu lijenosti? Naravno, lista “osobnih kvaliteta” je puno veća. Takve osobe su učestalo ljubomorne na tuđi uspjeh, nefleksibilne po pitanju vlastitog uspjeha i imaju poprilično nedefinirane standarde za zadovoljstvo.

“Meni nitko ništa nije dao u životu!” – infantilizam koji niste dužni slušati

Vjerujem da su mnogi od vas čuli od nekoga upravo takvu izjavu. Osobe koje to izgovaraju  to rade da vas uvjere u istinitost izjave. Koliko sam samo puta nasjeo na takvu izjavu. Neverbalna komunikacija te osobe, ton glasa i sami sadržaj izgovorenog upućuje na najtužniju priču na planetu Zemlji. Tek kada sam se uvjerio da mnoštvo tih ljudi nije govorilo istinu, zapitao sam se: “Kako to da ljudi koji su dobili doista puno u životu, ali su to prokockali, danas to isto doživljavaju kao ništa?”. I zašto takve izjave  imaju najčešće nakon razgovora o nečijem tuđem uspjehu? Ukoliko poznajemo “drugu stranu medalje”, njihove priče o životu sada tek dobivaju smisao.

Ovim tekstom nikako ne nastojim umanjiti činjenicu da su se mnogi od nas morali uistinu jako truditi u životu. Činjenica je da u nekim segmentima života nemamo istu poziciju kao drugi. No i dalje trebamo biti zahvalni i na najmanjem savjetu/pomoći/ namjeri koja nam je pomogla da dođemo do cilja.

Apsurdi izjave “Meni nitko ništa nije dao u životu”…

1) Što to točno niste dobili?

Što je to “ništa” što čini njihove živote takvima kakvi jesu? Što nam to ljudi oko nas trebaju dati kako bi se mi osjećali dobro? Uvjerenja sam da je danas ključno imati razvijenu intuiciju i imati interese. Znam da možda zvuči i nelogično, jer svi imamo nekakve interese. No, interes za posjedovanjem skupog automobila i interesi za nekim znanjem koje nam omogućuje dobro poslovanje nikako nije isto. Samo jedan od ta dva interesa uistinu omogućuje kupnju skupog automobila. Tako da svaki put kada s nekim pričate o tuđem uspjehu i nakon toga uslijedi priča o tužnom životu vašeg sugovornika, prihvatite te informacije s velikom dozom rezerve- najčešće se radi o nekoj vrsti izgovora.

 

2) Samo zato što je netko dobio više….

Osobe koje vole reći da nisu dobile ništa u životu često za referentnu točku uzimaju osobe koje su dobile nešto od svojih roditelja ili slično. Iz osobnog iskustva govoreći, njihova percepcija je u potpunosti iskrivljena. Budući da sam iz ruralne sredine, imam priliku doživjeti te iskrivljene percepcije iz prve ruke. Kod nas na selu se status “ima se – može se!” postiže ukoliko drugi procjene da imate puno zemlje, dobre traktore i naravno – odgovarajuću fasadu na kući. Ne moram vam ništa reći što mislim o tom mentalnom sklopu hahahahaha. Sretna Patka između ostalog želi približiti selo građanima, pa evo jedne prikladne priče koja je odlična za ovu temu. U moje selo se pred nekih 70-80 godina doselila obitelj koja je bila iznimno siromašna. Uistinu nisu imali ništa. Mukotrpnim radom su uspjeli zaraditi za jednu svinju koja je uskoro trebala oprasiti praščiće. Nažalost ona je zbog komplikacija uginula nakon dolaska praščića na svijet. Oni su vješto uspjeli odhraniti praščiće tako što ih je mlijekom hranila njihova kujica. Obitelj je preživjela i kasnije su oba djeteta sagradila svoje kuće u kojima žive. Nakon toga se zapitam, kako se drugi usude svoju “nesreću” u životu temeljiti na tome što nisu dobili onoliko zemlje (ili bio čega drugog) kao drugi.

3) Ne vide uložen trud…!

Zašto tuđi trud cijeniti manje? Koliko se puta dogodi da vam ljudi zavide na postignuću, pa to pripisuju razno-raznim objašnjenjima. Rijetko tko će u toj situaciji reći: “Svaka ti čast, puno si radio pa si puno i postigao!”. Budući da volim surađivati s poduzetnicama i poduzetnicima, dosta vremena sam proučavao kakav mentalni sklop imaju poslovno uspješni ljudi. Koja je to “formula” njihova uspjeha? Iako danas znam da ne postoji univerzalan odgovor, jer je svatko pronašao neki svoj put, jedna izjava koju sam pročitao me uistinu fascinirala. Uspješni ljudi nisu ljubomorni na tuđi uspjeh već su fascinirani njime i pitaju se kako je do uspjeha došlo. Na kraju ispadne da se sve svodi na onu staru: ” Tko hoće, nađe način. Tko neće- nađe izgovor!”

4) Najbitniji apsurd: Oni misle da bi tuđa sreća i njih učinila sretnima….

Naravno, ovdje ne mislim na to da su takvi ljudi sretni zbog tuđeg zadovoljstva ili sreće. Ovdje mislim na situaciju kada misle da bi ih usrećilo da su oni dobili nasljedstvo (ili bilo što drugo) kao netko drugi. Najčešći apsurd je kada netko kupi/dobije skupi automobil. Najčešće se dogodi da ljudi koji si ga ne mogu priuštiti, najviše žude za istim. Zašto bi poželjeli nešto što ionako znamo da ne možemo financirati? Apsurdno, zar ne?

 

“Nije sretan onaj tko ima što želi, već onaj koji ne želi ono što nema.”

Page 1 of 6

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén