Vrt za naslovnicu ili zdravi vrt – vi birate!

Podijeli sa svojim prijateljima!

Vrt ne mora uvijek biti uredan i “po špagi”. Budući da sam bloger – seljak i trener mentalnih tehnika uočio sam neke od uzroka pretjerane potrebe za vizualnim uređenjem vrta. Naravno, ovo se odnosi na vrt u kojem uzgajamo hranu, ali i na ukrasne vrtove. Ljudi, priroda je tu da nas smiruje svojim “prividnim kaosom” u rasporedu!

Priča o susjedu…

Nisam iznimka od većine populacije – imam blesavog susjeda. Prekrasna osoba. Živi na selu i čudi se traktorima ujutro kada prolaze cestom, ne može spavati od njih. Pri nekim žešćim vrućinama, kada se svi povuku u kuće i nastoje “ubiti oko” jer ih je sunce iscrpilo, on uzima svoju traktor-kosilicu i kosi travnjak. Krajnji mu je trenutak za to jer je trava narasla za 1-2 milimetra. Da, dobro sam napisao. Još i shvaćam da ga je briga za nas druge koji bi spavali, ali kako mu nije žao njega samog kada se ubija na tom suncu? Strašno….

Vrt vrijedan naslovnice u časopisu

Vrt nam treba za hranu, ne za taštinu. Tako da opsesivni pokušaj uklanjanja svake travke koja ometa monotoniju kulture u nekoj gredici je bespotreban. Svima nam je lijepo vidjeti uredan vrt, ali postoji velika razlika između urednosti u estetskom smislu i funkcionalnom smislu. Funkcionalna urednost je ono što je bitno. Plodored, izgled gredice i gustoća sadnje određene kulture i prateće biljke oko kulture. Stvarno mi je žao ljudi koji svoju energiju troše na ono što nema svoju funkciju. Ako se radi o ukrasnom vrtu onda estetika dolazi do izražaja. Ali uvijek postoji ali!

Zen vrtovi i priča iza njih…

O kojoj god vrsti vrta se radilo, radi se o prirodi. Priroda nas treba opustiti, tj. mi joj trebamo dozvoliti da nas opusti. Zato su mi genijalni japanci i njihova tradicija. Oni ne pokušavaju napraviti simetričnost u vrtu, niti na bilo koji način kroz vrt prikazivati svoje sposobnosti – uređenja, smisla za estetiku i slično. Njima je bitno da naglase prirodu i ono što je najljepše u prirodi. Naravno, nisam nikakav stručnjak za zen vrtove ali me fascinira taj stav i pristup prirodi. Kada bismo barem i mi tako razmišljali, ne bi nužno ostavljali neke ogromne svote novca da bi ljepotu prirode vidjeli u udaljenim krajevima.

Potreba za uređenjem vrta…

Nikako nisam zagovornik toga da zapustite vrt i nadate se da ćete ubrati nešto plodova. Bilo kako bilo, opsesivna košnja (kao kod mog susjeda) ili sadnja vrta ” po špagi” je produkt nekih naših unutrašnjih procesa. Ako netko ne može uvesti red u svojoj glavi, ne znači da će “red” u vrtu pomoći.  Tako i moj susjed pokušava košnjom trave ostvariti bar nekakav red u životu, naravno, ne ide mu baš.

Pustite prirodi da bude priroda

Gustoća sađenja neke kulture uvelike utječe na mogućnost pojave bolesti. No ipak, to je vrt i ne bi imalo smisla da sadimo jednu papriku, jedan luk, jedan paradajz i tako iznova.. I moj vrt je u gredicama kao i većina drugih. Ono što je bitno u takvim slučajevima jest da dozvolimo prirodi da bude priroda! Priroda funkcionira na principu uzajamne suradnje. Jedna biljka/životinja ima korist od druge, druga od treće itd… Upravo s pokušajima izolacije određene kulture spriječavate prirodi da bude priroda. Da, možda je tako vizualno privlačniji vrt. Možda zbog toga biljke i obole pa nećeš imati izbora i morati koristiti špriceve samo da vrt opstane. Moramo donesti odluku dali nam je bitna funkcija ili estetika. Ili jesti kemikalijama tretiranu hranu.

Priroda je pametnija nego što mislimo

Nedavno smo gledali dokumentarac o ekološkoj proizvodnji hrane na Kubi. Kakvi frajeri! Male gredice,svaka omeđena lukom.. Tu i tamo ubace koji neven. Dok će prosječna osoba u našim krajevima mahnito motikom sastrugati “dušu” sa zemlje u vrtu kako bi bila samo jedna vrsta biljke, oni rade suprotno. Kranjčec, neven, buhač, suncokret su samo neke od biljaka koje mi koristimo u našim vrtovima. I pogodite što? Većina tih biljaka se nalazi na nekom nasumičnim mjestima u vrtu. Bitno je da svojim djelovanjem sprječava dolazak nametnika. Tako je to u prirodi, pa tako radimo i mi.

I zato…

I zato ne robujte tome da u jednoj gredici mora biti samo npr. luk. Pomiješajte malo stvari budući da je isto tako i u prirodi. Radilo se o ukrasnom vrtu ili onom za uzgoj hrane, naš um se u njemu može odmarati. Samo je stvar u tome za što ga istreniramo. Ako se naučimo da pri dolasku u vrt (prirodu!) tražimo mane koje treba ukloniti kako bi bilo “savršeno” onda smo i sami predaleko od savršenstva, a dovoljno daleko od normale. Opustite se, dozvolite prirodi da bude priroda i dozvolite sebi da vas priroda obnovi!

Podijeli sa svojim prijateljima!

Previous

“Počeo/la sam raditi na sebi prošli tjedan, ali ne vidim nikakve promjene!”

Next

Meditacija – mali ulog za velike rezultate

2 Comments

  1. A mislila sam da su samo naši susjedi takvi 😀
    Nemam vrt (onih par sadnica jagoda u Hr ne računam), ali po svakoj klupčici prozora uspjela sam pogurati svega i svačega. Valjda će jednom biti prilike i za pravim vrtom! A do tada uživam čitajući vaše tekstove 🙂

    Nisam probala, ali neki se kunu da je spas u redanju sijena po zemlji, kao ne treba više ni kopati, ni plijeviti (ako se dobro sjećam, malčiranje to zovu), a i vlaga se duže zadržava. Jeste isprobali taj način obrade vrta?

    • Filip

      Da, eto susjedi znaju biti divna pojava! 😛 Da, malč je fenomenalan i nužan dio u vrtovima zbog sve jačeg utjecaja sunca. Jedina mana takvog načina su puževi, koji onda imaju siguran zaklon pa ih je teško uočiti. Zato imamo dobru suradnju sa našim patkicama koje se pobrinu za puževe. Tako su svi sretni i zadovoljni (osim puževa hahahah). Hvala na komentaru, čitamo se i dalje! 🙂

Odgovori

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén