Podijeli sa svojim prijateljima!

Onog trenutka kada se okrenemo prema sebi i počnemo razmišljati o vlastitom životu, nastaje konfuzija. Jednostavno želimo promjenu, ali ne znamo kako ju definirati. Potraga za odgovorima i za samim sobom započinje. Vrlo je važno shvatiti da je to proces, a ne stanje. Previše pogrešaka se dogodi ukoliko ne prihvatimo tu činjenicu. U ovom tekstu ćemo se posvetiti nekim pravcima razmišljanja koji nastaju tijekom rada na sebi, kao i mojoj želji da vam objasnim koliko je važno zapitati se zašto!

Iz problema kreće novi smjer…

Sasvim je normalno da pojavom nekih problema tražimo najbrže i najlakše rješenje. Nitko normalan ne želi biti u problemu više nego je to potrebno. Kada smo uspješno riješili naš problem, uskoro dolazi novi. Čak bismo mogli reći da je sličan prethodnom. Naravno i njega pokušavamo što je moguće prije riješiti. Ukoliko se takvi ciklusi ponavljaju određeni broj puta, konačno si postavljamo pitanje: “Zašto?”. Zašto mi se događaju slični problemi? Zašto se ne mogu toga u potpunosti riješiti?

Upijanje teorije

Čitanje velikog broja knjiga koje pišu o gotovo identičnim stvarima je jedan od idućih koraka. U toj fazi imamo veliku potrebu za potvrdom. Smatram da je to u potpunosti normalna faza. Dok god prihvaćamo tu fazu i težimo onome što tome slijedi, na dobrom smo putu. Najgore je kada određeni dio populacije, zbog straha od konkretnih postupaka i odluka u životu, ostane u prividnoj sigurnosti “self- help” knjiga i nikada ne postignu onu promjenu u životu. Druga mogućnost je fiksacija na određene osobe kojima pridajemo neke sposobnosti. Budući da se u tom procesu transformacije često osjećamo pogubljeno, volimo potražiti neku osobu koja će nas voditi. Hoće li to biti neki motivacijski govornik ili neka osoba izražene duhovnosti, sami biramo. I opet, ova faza je u potpunosti normalna. Ona nam je potrebna kako bi se mogli nositi sa realnošću i kako bismo dobili potvrdu da postoji rješenje i za naš problem. Pogotovo ako vidimo da je neka osoba uspjela u onome u čemu mi trenutno nismo.

 Da li je čovjek pametan, možete pogoditi po njegovim odgovorima. Da li je čovjek mudar, možete pogoditi po njegovim pitanjima.

-M. Manfuz

Potraga za praksom…

U želji da napredujemo pokušavamo dobiti odgovore. Nažalost, koliko god težimo k odgovorima, nešto u našoj psihi nas rijetko kada vodi prema pridržavanju onog što su ti odgovori ponudili. No, iz osobnog iskustva mogu reći koliko su važna pitanja. Dobro postavljeno pitanje je ono što nas usmjerava. Pitanja su mi dala priliku da preispitam svoje stavove, te da pronađem onaj odgovor koji mi baš treba! Vjerujem da je to nekima naporno, te da taj pomalo “filozofski” pristup nije za svakoga. No, postoji nešto posebno u postavljanju pitanja: “Zašto?”. Budući da Sretna Patka promovira svjesni životni stil, osim tehnika koje primjenjujemo, ne postoji bolja vježba od jednostavnog pitanja :”Zašto?” Ukoliko se usudite pitati zašto, garantiram vam da ćete saznati dosta zanimljivih stvari o sebi i drugima. Neka vaša razmišljanja će jednostavim pitanjem: “Zašto?” postati toliko čvrsta i formirati čvrsta uvjerenja. Koristi su mnogobrojne. Onog trena kada odlučimo razmišljati na ovaj način, širimo svoje horizonte i prestajemo stvari uzimati zdravo za gotovo.

Zašto mi je ta osoba pomogla?…

Ovo je samo jedan od primjera pravaca razmišljanja i postavljanja pitanja. Koliko puta vam se dogodilo da ste pomogli drugima, no nažalost, kada je vama trebala pomoć – niste ju dobili (iako su vam bili dužni uslugu)? Ali uvijek se pojavi netko, često i neka nepoznata osoba, koja će vam pomoći. Zašto? -Razmislite, iznenadit ćete se odgovorom. =) Ono što najviše cijenim kod ovakvog načina razmišljanja jest činjenica da više poštujem stvari i osobe u svom okruženju. U velikoj mjeri se probudila zahvalnost na sitnicama i na velikim materijalnim stvarima, ali i zahvalnost i bolji uvid u kvalitete pojedinih osoba.

Zahvalnost nije samo najveća od svih vrlina, nego i majka svima ostalima.
– M. T. Ciceron

Zašto mi se baš to dogodilo u životu?

Prisjetite se nekog vašeg trenutnog problema. Vjerojatno ga doživljate dosta intenzivno te vam okupira misli. Sada se prisjetite onih problema koje ste imali prije… Kako vrijeme prolazi, većina situacija koje ostaje u pamćenju zapravo smatramo pozitivnom. Iako za nekim stvarima žalimo, ukoliko se iskreno zapitamo, ne bismo puno toga promijenili. No i te probleme koje smo imali u prošlosti doživljavali smo jednako intenzivno kao i ove danas. U razgovoru s mojim klijentima često dolazim do zanimljivih reakcija. Često volim zapitati klijente o njihovom mišljenju kako su rješavali svoje probleme u prošlosti. Vrlo mali broj klijenata uspije temeljito odgovoriti na to pitanje s puno detalja. Većinom su to odgovori poput: “Pa neznam, nekako na kraju sve ispadne ok.” Upravo ovu misao (koju ste sigurno i sami imali sto puta), nastavite primjenjivati i za sadašnje probleme. Gdje u cijeloj toj priči dolazi pitanje “Zašto?” – u onom dijelu kada se čovjek ne osvrne na 100 problema koje je riješio, te se fokusira na jedan koji trenutno nije. Ukoliko ste uspjeli riješiti 100 problema, zašto mislite da nećete i ovaj zadnji?

Ono što me najviše fascinira o ovoj temi…

Zašto se toliko volimo fokusirati na ono što nismo napravili? Zašto si uvijek zadajemo zadatke bez mogućnosti za predahom? Ako ćemo malo razmisliti o svakom postupku koji radimo, radimo ga kako bi nam bilo bolje u životu. Uspijeva li nam ili ne, to je priča za neki drugi tekst. Uglavnom, ako radimo nešto da bi nam bilo bolje i ostvarimo cilj, nemamo li obavezu prema sebi onda i osjećati to “da nam je bolje”. Zašto onda nakon ostvarenog cilja toliko težimo novome i jako malo uživamo u onome što smo postigli do sada?

 

Podijeli sa svojim prijateljima!

Trener All Level Healing tehnike, bivši reprezentativac Hrvatske u streljaštvu, trener streljaštva. Fokus mojeg rada je analiza neverbalne komunikacije, mentalne tehnike te međuljudski odnosi u grupama.